”Čovjek koji samo prima, a nikada ne daje, nalik je ustajalome jezeru, u kojem ostaje sve što u njega uđe, a sve što ostaje trune.” John A. James
U današnje vrijeme svi žele primati, žele stvari, događaje, čak i bića, žele posjedovati mnogo toga, što zbog drugih što zbog sebe. Smatraju da će tako biti ispunjeni, da će stvari ispuniti prazninu koju osjećaju u sebi. Živimo u modernom svijetu, urbanom povezanom divu koji nam nameće svoja pravila, a mi, obični ljudi, nekako smo zaboravili postaviti svoja pravila. Koliko puta ste čuli da osoba koja daje puno više prima? To nije samo klišej, s razlogom ova stara istina i dalje kruži modernim svijetom. Čujete je zato jer je to istina koja prebiva u vama, da nije, ne biste ju ni opazili. John A. James je čovjeka usporedio s jezerom, kaže ako u jezeru ostaje sve što u njega uđe, ono trune. Znate, postoji mogućnost da se čak pretvori u močvaru.
Zamislite sebe kao jezero, koliko lijepih stvari ima u tom jezeru, stvari koje možete podijeliti već danas. Nemojte se pretvoriti u močvaru, dajte da bi mogli primati.
”Ne znam kakva će vam biti sudbina, no jedno ipak znam: među vama će istinski sretni biti samo oni koji su tražili i pronašli način služenja.” Albert Schweitzer
Čovjek sam kreira svoju sudbinu, traži ono što ga uveseljava, što mu godi, što mu daje mogućnost da ispuni svoju svrhu na zemlji. Čovjek radi, on se muči, on preispituje svoje namjere, vještine, znanja, on pokušava biti na ”pravom putu”. No, čovjek je društveno biće, ovisi o drugima, on traži potporu, prihvaćanje i poštovanje. Od malenih nogu, čovjek traži potvrdu da služi drugima. Bez odobravanja roditelja, dijete smatra da njegovo dostignuće nije dostatno, da je promašeno. Ako potvrda izostane, dijete se povlači u sebe.
Svi mi želimo služiti drugima, želimo potvrdu i prihvaćanje, a kada pronađemo najbolji način da se izrazimo i služimo društvu, mi smo sretni.
”Ako ne možete nahraniti stotinu ljudi, nahranite jednog čovjeka.” Majka Tereza
Ima puno toga što ne možemo učiniti, mnogo toga nije dobro u svijetu i to je većinom van naše kontrole. Ako stavljamo pozornost na ono što ne možemo, ne primjećujemo da susjedu možemo pomoći. Postanemo li preokupirani svjetskim katastrofama nećemo ni primjetiti da se ispred nas nalazi gladno dijete, beskućnik ili siromah. Majka Tereza je znala da fokus treba staviti na dobro, kako bi dobro raslo, i zato ako ne možete pomoći stotini ljudi, pomozite jednom čovjeku.
”Tko škrto sije, škrto će i žeti, tko obilato sije, obilato će i žeti.” Druga poslanica Korinćanima (9:6)
Velikodušno postupanje jedna je od uputa Svetoga Duha i kada oni koji sebe smatraju Božjim narodom uskraćuju Gospodinu ono što je Njegovo u darovima i prinosima, suočavaju se s duhovnim gubitkom. Bilo bi bolje uopće ne davati nego davati gunđajući, jer ako dajemo svoja sredstva a ne dajemo ih od srca, nije u skladu s nama. I zato, dajmo od srca i dajmo bez očekivanja.
”Tko želi osigurati dobro drugima već je osigurao dobro sebi.” Konfucije
Kada želimo drugima dobro znači da smo postigli mir sa samima sobom. Jedino oni koji su pomogli sebi mogu pomoći drugima, onaj koji se osjeća dobro širi dobro. Onaj koji se osjeća loše, pobrinuti će se da se i drugi osjećaju loše. Možemo primjetiti da osobe koje nas napadaju imaju ”unutarnje rane”, mi ih ne vidimo jer ne znamo što se događa s njima. Obično, te osobe pate iznutra, i zato ne trebamo shvaćati osobno napade od strane takvih osoba. Oni vrište, a mi ne znamo gdje ih boli. Nisu u miru sa samima sobom i izbacuju svoje frustracije van… Kada to shvatimo puno ćemo lakše podnositi neočekivane napade i izazove. Onaj koji želi dobro drugima je dobro unutar sebe, u miru i skladu.
