Potiskivanje emocija dovodi do emocionalne nestabilnosti. Kroz život imamo fizička iskustva koja trebaju emocionalno proći kroz nas kako bi otpustili to emocionalno iskustvo, takoreći da bi se taj energetski naboj uzemljio. Traume su ponekad prejake za dijete, te ono potiskuje taj snažan naboj kako bi se zaštitilo. U odrasloj dobi svi imamo želje i ciljeve, no ne uspijevamo ih uvijek postići. To je zato jer postoji udaljenost između onoga što želimo i onoga što mislimo da zaslužujemo. To može biti svjesno, a može biti i zakopano u podsvijesti. Većina ljudi ne zna da ima podsvjesna uvjerenja koja su rezultat nakupljanja trauma i uvjerenja iz djetinjstva, i žive u neznanju kako promijeniti vlastiti život.
Energetski naboj koji crpi energiju
Iskustva koja smo proživjeli kao dijete, stvorila su nepoželjan i negativan energetski naboj koji nije uzemljen, tj. nije razrađen na pravilan način. Naši roditelji to nisu znali napraviti jer da su znali, naučili bi nas kako. Traume tada ostaju zaleđen trenutak koji crpi energiju odraslog čovjeka. Neki to nazivaju ”unutarnje dijete”, ”hologram iz djetinjstva”, ”negativan energetski naboj”, ”traume iz prošlosti”, ”negativna uvjerenja” itd.
Integracija – prihvaćanje i procesuiranje emocija
Integracija je proces vraćanja energije, prihvaćanja situacije onakve kakva je, te procesuiranja emocija. Većina izbjegava fazu integracije najčešće zbog ogromne boli koja leži u pozadini iskustva i od koje nastoje pobjeći. Integrirati znači oblikovati u cjelinu, vratiti, prihvatiti i uključiti ono što je prije toga bilo odvojeno. Integracija je proces vraćanja energije, prihvaćanja situacije onakve kakva je te procesuiranja emocija povezanih s tim iskustvom. Integracija je proces koji traži vrijeme, posvećenost i potpunu iskrenost prema sebi. Većina ljudi izbjegava fazu integracije najčešće zbog ogromne boli koja leži u pozadini iskustva kroz koje su prošli i od koje nastoje pobjeći. Time si čine ogromnu medvjeđu uslugu.
Ako se prepustimo procesu integracije, na takav način vraćamo svoju energiju. Svako iskustvo kroz koje smo u životu prošli tražilo je od nas ulaganje određene količine energije, i mentalne i emotivne. Mentalna i emotivna energija koju smo uložili nije nužno samo ona s konstruktivnim predznakom, već i konflikti, neugodne emocije kroz koje smo prolazili kroz to iskustvo, razočaranja, povrede, zajednički snovi, interesi, navike. Otpuštajući neko iskustvo ponekad doslovno mijenjamo cjelokupnu našu svakodnevicu.
Rad s emocijama
Kada ”nepoželjni energetski naboj” izlazi na površinu u odrasloj dobi, prvo ga primjetimo kao misao, zatim ako povjerujemo toj misli, odnosno smatramo ju istinitom, javlja se snažna emocija i tijelo reagira istovjetno. Recimo da je taj program, uvjerenje, misao – žrtve onda osjećamo emociju nemoći i tijelo se ponaša svojstveno tome. Glas se utiša, slab je ili tih, ramena su spuštena, glava je pognuta dolje, osobni stav je narušen.
Ono što bi ljudi inače napravili, je da bi potisnuli te emocije i prekorili sami sebe. Natjerali bi sebe da prestanu osjećati taj negativan energetski naboj. No, to je kontraproduktivno. Potiskivanje emocija vodi do emocionalne nestabilnosti. Sada, kada je ta emocija – taj program, izašao na vidjelo sada ga možemo integrirati i uzemljiti. Kako ćemo to napraviti?
Svaka emocija je važna, pa i one koje ne želimo osjećati. Djelovanje iz niskih vibracija, odnosno nepoželjnih emocija često dovodi do sukoba sa okolinom. Iako većina ljudi djeluje iz tog mjesta vi se ne morate braniti od njih, nego jednostavno ne dopustiti da utječe na vas. Ne spuštati se na niske vibracije koje drugi ljudi projiciraju na nas izvana je temelj rada na sebi. Kako ćemo raditi na sebi da integriramo emocije koje izlaze na vidjelo i postati emocionalno stabilni?
Postoje dva načina:
- Ući u dijalog
- Pojačati i uzemljiti emociju
Prvi način, ući u dijalog, je zapravo rezultat primjećivanja misli. A da bi primjetili misli, morate biti svjesni. Svjesnost se vježba, i bivanje u sadašnjem trenutku je okosnica svjesnosti. To je vještina kontrole i primjećivanja misli, koja se, kao i svaka vještina, stječe napornim radom na sebi. Kada primjetimo misao koja je rezultat nekog programa ”energetskog naboja” iz djetinjstva, onda porazgovaramo s njom. U smislu, uđemo u dijalog s mišlju koja je izašla na vidjelo.
Samo dijalogom možemo shvatiti je li ta misao nama služi ili ne. Hoće li ta misao postati snažna emocija i hoćemo li sebi dopustiti da ponovo proživljavamo djetinje traume ovisi o nama. U prvi način ulazite kada je misao ”slaba”, indikator nekog uvjerenja koje ne služi u odrasloj dobi. Nju lako možete eliminirati pitanjima ”zašto?”, ”kakvu korist imam od ovoga?”, ”kako mi ovo pomaže?” ,”je li ovo istina?”. Nakon nekog vremena, uvidjeti ćete da nemate koristi od analiziranja i taj scenarij će jednostavno iščeznuti.
Drugi način je pojačati i uzemljiti emociju, i njemu pristupate kada imate misli i emocije snažnog naboja koje vam se javljaju povremeno i obično su uvijek iste tematike. To su traume iz djetinjstva koje su ostavile snažan utjecaj na vas. Za rad sa težim traumama preporučam da radite sa stručnom osobom.
Te emocije imaju za vas velik značaj i javljaju se u ciklusima, obično svakih par mjeseci. Izlaze na vidjelo kada su potaknute nekim utjecajem iz okoline, od bliske osobe, situacija na radnom mjestu ili u privatnosti vašeg doma.
To su snažni emocionalni naboji koji od vas čine da se ponašate nesvjesno, potpuno uronite u tu emociju i djelujete istovjetno. To je ”unutarnje dijete”, snažan energetski naboj koje se bori za vašu ”zaštitu”. Ljudi u tim situacijama obično ne znaju da je to energetski naboj tj. emocija, nego se identificiraju sa tom emocijom. Postaju istovjetni s njom zato jer vjeruju da je istinita. To može biti nepravda, odnosno osjećaj bijesa koji ispoljavate van; može biti stanje žrtve, odnosno sram ili tuga koja vas preplavljuje; ili neko traumatično iskustvo koje ima istovjetnu emociju. Ljudi mogu provesti cijeli život vjerujući da moraju tako reagirati i da je to dio njihova identiteta, no to crpi jako puno energije i ostavlja brojna oštećenja na fizičkom tijelu poput čireva na želucu, srčanih mana, autoimunih bolesti, migrena, itd.
Način na koji možete pojačati i uzemljiti emociju je poprilično jednostavan u teoriji, a u praksi je stvar hrabrosti. Puno ljudi se ne želi suočiti s emocijom i bježi od nje, jer vjeruju da je jača od njih. Nasuprot tome, trebate pojačati tu emociju i ostati s njom neko vrijeme promatrajući što sve izlazi iz vas. Iznenaditi ćete se koliko toga će izaći, misli i riječi koje nikada ne biste rekli naglas, a drže vas zatočenima u tom stanju. Pogledajte svoje male prepirke direktno i jasno.
Kada pogledate direktno u tu emociju i promotrite misli vezane uz nju vi kao da upalite svjetiljku i direktno osvjetlite taj dio vas. Čim svjetlo dotakne to mjesto, ono se transformira. Vi tada točno vidite o čemu se radi i razumijete tu emociju. Znate da vas želi zaštititi od boli i da se bori za vas. Zahvalite se toj emociji i otpustite ju, jer sada znate za bolje.
S kvalitetnom integracijom iskustva, svu energiju koju smo uložili u to iskustvo mi vraćamo natrag sebi. U protivnom, ona ostaje u tom iskustvu, a mi ostajemo bez pokretačke snage za daljnja iskustva kojima ćemo u životu biti izloženi. Ali ne samo da ostajemo bez pokretačke snage, nego ulazimo i u energetski deficit koji će se odraziti na naše raspoloženje, motiviranost i volju. Sada kada znate integrirati iskustvo i raditi sa vlastitim emocijama možete primijetiti znanje koje ste naučili i osloboditi se patnje vezane za iskustva koja ste imali. Rezultat je velika pokretačka snaga, volja za životom i unutarnja motivacija koju ste dobili transformiranjem energije koja je bila zatočena. Rad na sebi je životni stil, to nije nešto što napravite jednom. Rad na sebi, a pogotovo rad na emocijama je stil života kojeg morate usvojiti za cijeli život. Samo tako se mogu vidjeti prave promjene.
Više objava o stabilnosti u životu – edukacija:
Mobing i bullying – kako reagirati?
