Jedno zrnce u oku može sakriti cijelu planinu, tako kažu, a tako stvarno jest. A ja se pitam koje su to sitne navike koje me sprječavaju da vidim moju planinu? Koja to zrnca nemam pod kontrolom, koja su se prisuljala unutar mene, udomacila se i tamo ostala godinama? Što to nas žulja a da i ne znamo da postoji?
Nedavno sam provela istraživanje, sama sa sobom, o važnosti navike. Promjenom jedne navike, sitne dugotrajne navike da ne postavljam prioritete u životu, uspjela sam u dva mjeseca vidjeti toliki napredak koji ne bih vidjela da se nisam uhvatila u koštac sa ovom štetnom navikom.
Ponekad beznačajne stvari mogu biti okidač za velika čudesa. Npr. dah je jedna beznačajna stvar koju ne primjećujemo, a dišemo svakodnevno. Koncentracijom na dah, možemo otključati jako puno stvari o nama. Dah, jednostavna tjelesna reakcija, je ključ za otkrivanje osobnog duhovnog razvoja, to je prva stepenica u primjećivanju da nismo samo naše tijelo, nismo samo naše misli, nego i duša.
Važnost kontrole malih stvari
Tako kada gledam, primjećujem da je kontrola veoma bitna. Nekako mi se čini da uzimamo zdravo za gotovo stvari koje svakodnevno nesvjesno radimo, misli koje nam lutaju glavom, riječi koje govorimo, male sitnice koje činimo…sve to su mali djelići veće cjeline. Ako nemamo kontrolu nad malenim djelićima, kakvu onda kontrolu imamo nad velikim? Skoro pa nikakvu.
Navika se po najnovijim istraživanjima stvara nakon 66 dana (prije su uvijek spominjali 21 dan). Kada pogledamo svoj život on je nakupina programiranih navika koje smo usvajali cijeli svoj život. Do kasnih tridesetih mi smo već zreli, imamo skup programa koji se teško mijenjaju. Ništa nije nemoguće pa tako vidite i ljude u poodmakloj dobi koji mijenjaju svoj život u potpunosti, kažu sve je u glavi. Što to zapravo znači?
Naše misli su ono što stvara emociju, odnosno emocija je prva manifestacija. Da bi shvatili o čemu pišem, provedite ovu malu vježbicu. Pomislite kako u ruci držite zreli limun prerezan na pola. Prinosite ga ustima i zamislite kako ste zagrizli taj sočan limun i žvačete ga. Radite to par minuta.
Sad primjetite kako se već stvorila slina u ustima. Vaše tijelo ne zna jesu li vaše misli stvarne ili ne, ono stvara kemijske reakcije u tijelu samo zbog vaših misli. Tako dolazi do emocija, odnosno emocije prikazuju vašu prošlost, one su samo reakcija prošlih iskustava i prošlih misli. Ako ne birate svoje misli, vi većinom živite u prošlosti. Proživljavate neke stvari iz djetinjstva koje ste trebali davno otpustiti, smišljate scenarije u budućnosti koji se nikada neće dogoditi, pritom niste u sadašnjem trenutku, a vaše tijelo to sve pamti.
Jednostavno, tijelo će uvijek proizvoditi iste kemijske reakcije osim ako mu ne kažete drugačije. Zato svi danas kažu meditiraj, budi pozitivan! Ako ne znate zašto, onda vam se to sve čini kao klišej koji je popularan u zadnje vrijeme. Tijekom meditacije vi postajete svjesni svojih misli, a kad ste svjesni onda ih možete i mijenjati. Kada imate znanje, onda sve patnje nestaju, ako još uz to otpustite svako očekivanje, vi ste sretna osoba.
Važnost novih navika
Da se vratim na važnost navike, ono što želim istaknuti je da stvaranje novih navika mijenja život u potpunosti. Zrno u oku može sakriti cijelu planinu, za mene ovo predstavlja sve one sitne navike koje me sprječavaju da postignem svoje snove. Koja to zrnca nemam pod kontrolom, koja su se prisuljala unutar mene, udomacila se i tamo ostala godinama? Koja su moja štetna uvjerenja?
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u nama, svi mi smo svjesni svojih sitnih navika kojih se nikako ne možemo riješiti. Štetne navike mogu biti različite, ono što im je zajedničko jest da nam ne služe.
Sitne male stvari čine širu sliku, kada postanemo svjesni sitnih stvari koje nam ne služe, kada ih odbacimo, to je kao da smo ‘progledali’. Odjednom vidimo cilj, vidimo ‘planinu’.
Ako ima jedna stvar, jedna mala navika, za koju znaš da ti ne služi, a ona i dalje postoji u tvom životu, zašto je još uvijek tu?
Zašto odustaješ od sklapanja novih prijateljstava? (Jesi li svjestan starih programa kada te netko povrijedio? Zašto nisi otpustio?)
Zašto posežeš za cigaretom, alkoholom, drogom? (Što želiš zamagliti? Što te to u tvojoj realnosti smeta?)
Zašto nisi organiziran? (Jesi li duboko uvjeren da nema smisla poduzeti akciju?)
Zašto ne ustaješ rano, zašto se ne prijaviš za taj posao? ( Jesi li duboko uvjeren da nisi dostojan, nisi sposoban?)
Zašto kupuješ najjeftinije? (Jesi li duboko uvjeren da nema dovoljno novca? Jesi li uvjeren da ti nikad nećeš imati novca?)
Zašto ne vježbaš, jedeš zdravo, drugačije, novo? ( Je li te strah reakcije okoline?)
Zašto ne pričaš dobro o sebi, zašto se ne hvališ, zašto ne pričaš o novom poslu? (Jesi li duboko uvjeren da te ”prijatelji” neće podržati jer te nisu navikli takvog gledati? Je li duboko ovisiš o podršci drugih? )
Kažu da je najteže usvojiti novu naviku, a ja kažem počnite jednu po jednu. Sve je moguće i sve je u glavi. Bistar um prepun obilja i vjere može postići sve što zamisli.
