Unutarnji kritičar može biti naš najgori neprijatelj. Može nas sabotirati na svakom području života, bilo poslovnom, privatnom, ljubavnom, financijskom itd. Unutarnji kritičar će nas ograničavati sve dok ne naučimo kako on funkcionira i kako raditi s njim. Nastao je u našem djetinjstvu, slušajući roditelje, autoritete, učitelje. Ti glasovi su kreirali kako vidimo svijet. Mi smo ih s vremenom internalizirali i postali su naši vlastiti glasovi kojima se kritiziramo. Mi njima vjerujemo zato što smo ih cijeli život slušali i poznati su nam. S vremenom smo zaboravili kako se osjećamo dok unutarnji kritičar ima svoj monolog. Poistovjetili smo se s njim i živimo život zamagljenih naočala. Ne vidimo i ne čujemo vlastiti autentičan glas i slušamo unutarnjeg kritičara.
Zašto vjerujemo unutarnjem kritičaru? Odakle dolaze te misli? Mi smo ih prihvatili jer u nekom podsvjesnom dijelu smatramo da su u pravu. Mi uvijek radimo ono što nas štiti i od čega se osjećamo sigurno, čak iako to podrazumijeva osuđujuće misli da smo nesposobni kako bi ostali nezamijećeni, jer kako kažu, onaj koji se ističe je kao čavao na kojeg prvo ide čekić. Sva ta uvjerenja se mogu ispitati i može se s njima raditi. Na racionalnom levelu znamo da nisu istiniti, no emocije pokazuju ogroman strah od napuštanja tih uvjerenja. To je dugotrajan proces i u ovom tekstu ću podijeliti s vama tehnike koje su meni pomogle da utišam unutarnjeg kritičara i živim slobodan život.
Kritike i zaključak o svijetu oko nas
Generacije prije nas nisu imale puno znanja o emocijama. No, danas su vremena drugačija. Možda ste prvi u svojoj obitelji tko je ikad pročitao knjigu o osobnom razvoju, ili članak na blogu na spomenutu temu. Očekivanje da se prošlost promijeni je nepotrebno jer je uzaludno, ali ono što je potrebno je edukacija i znanje kako da osobni razvoj primijenimo ovdje i sad. Nikad ne pokušavajte promijeniti drugu osobu dok niste sve te teorije isprobali na sebi. Tek tada vidite na vlastitoj koži koliko je zapetljan put oporavka i potpuno je svojstven vama, i bilo bi arogantno pomisliti da možemo tek tako promijeniti drugu osobu bez obzira koliko dobronamjerni bili prema njima. Osobni razvoj kreće od jedne osobe.
Kako su kritike iz djetinjstva utjecale na način na koji vidimo svijet?
Dati ću nekoliko primjera:
Nemoj plakati. Zaključak djeteta: Nemoj iskazivati svoje emocije. Zanemari svoje stvarne potrebe. Tvoje potrebe nisu bitne. U odrasloj dobi dovodi do internaliziranog glasa: Ja ne znam što želim. Ja nemam potrebe. Ne znam što osjećam.
Ne ljuti se. Zaključak djeteta: Nemoj pokazivati svoju snagu. Previše si, smanji se. Emocije su pogrešne. U odrasloj dobi često dovodi do glasa poput: Ja sam nemoćan. Žrtva. U meni je nešto pogrešno.
Radi ono što ti ja kažem da je dobro za tebe. Zaključak djeteta: Ništa što stvarno želiš nije važno ni bitno i nema smisla da to radiš. Sve što ti je bitno je osuđeno na propast. U odrasloj dobi: Ja to ne mogu. Ne mogu ništa dovršiti. Ništa nema smisla. Nikada neću doći do cilja.
Svijet je opasan. Zaključak djeteta: Ne otvaraj se. Ne vjeruj ljudima. Nemoj biti svoj. Prilagodi se. U odrasloj dobi: Sve što učinim nema pomaka. Moj život je promašen. Ljudi će me povrijediti.
Spor si. Lijen si. Glup si. Zaključak djeteta i odrasle osobe: Neuspješan si, pogrešan, neučinkovit, neadekvatan, osuđen na propast. Nisko samopouzdanje.
Ne idi tamo. Ne idi nigdje. Zaključak: Ne usuđuj se na više od onoga što ti dozvoljavam. Odrasla osoba: Nikada neću uspjeti, prestar sam/premlad sam, prekasno je, prerano je, preslab sam itd.
Ja te poznam bolje od tebe. Zaključak: Analiziranje, propitivanje vlastitih postupaka, ja sam laž, pogrešan, moje misli su pogrešne.
Prva tehnika: Dijalog s unutarnjim kritičarem – Pozitivni autoritet
Prva reakcija ljudi kada pročitaju gore spomenute rečenice je uglavnom zamjeranje ljudima koji su nam te rečenice iznova i iznova govorili, nesvjesno potvrđujući naša današnja uvjerenja. Iako je u redu iskazati ljutnju i bijes radi te spoznaje, konstruktivno je sagledati kako danas možemo promijeniti svoj unutarnji glas kako se ne bi i dalje mučili. Prošlost ostavimo da bude takva kakva je, a mi gledajmo širom otvorenih očiju sadašnji trenutak. Zato je znanje moć. Neki ljudi su u čudu jer su imali jako podržavajuće roditelje ili staratelje, a u odrasloj dobi ipak imaju unutarnjeg kritičara. Moramo razumjeti da ono što je nama danas normalno, malom djetetu je možda bilo uzrok traume. Tako da iako ste imali super djetinjstvo, ove tehnike vam također mogu pomoći. Od analiziranja prošlosti nećete dobiti puno, jer se dosta toga ne sjećamo. Cilj je da gledamo misli u sada kako se pojavljuju i tako riješimo dileme koje nas muče.
Kad čujete unutarnjeg kritičara kako opominje, prekorava, sramoti ili umanjuje autentični dio vas, nemojte ga pokušavati ušutkati. To je metoda koja nikada ne uspijeva.
Umjesto toga, upotrijebite svoju maštu i započnite dijalog između njega i drugog glasa koji također postoji u vama. Taj drugi glas je glas nekog pozitivnog autoriteta koji ste imali kroz život, nekoga tko je bio ljubazan prema vama. To može biti bilo tko, tko je bio dobronamjeran i nije bio grub i kritičan prema vama. Ljubazna osoba, možda baka, učitelj u školi, susjed, trener ili terapeut koji je bio dobronamjeran. Ako ne možete naći ama baš nijednu pozitivnu osobu iz prošlosti zamislite svoju osobu. Kako bi vi obranili nekog svog prijatelja od bully-a? Neka ta osoba bude vaš pozitivan autoritet.
Slušajući predavanja američke doktorice Nicole lePera, čije snimke na Youtube preporučam svima koji rade na sebi, prvi put sam čula za termin ”reparenting”, odnosno preodgajanje. To je kao da ste vi sada sebi roditelj kojeg niste imali. Nježni ste prema sebi i poštujete vlastite potrebe. Jer grubi unutarnji kritičar je samo ostatak kritika koje ste dobili od autoriteta u prošlosti. Dijalog sa sobom sada možete zamijeniti, kao što sam spomenula s nježnim autoritetom. Nije poanta da osuđujemo ni sebe ni druge, poanta je da naučimo slušati svoj unutarnji glas koji je naš prijatelj. Kroz maštu je i to moguće. To je proces izgradnje pozitivnog autoriteta koji će s vremenom biti glasniji od unutarnjeg kritičara. Dopustite tom glasu da vas brani, da vas podržava, da se zauzme za vas. S vremenom će postati sve snažniji i snažniji dok jednog dana ne postane potpuno dominantan.
Druga tehnika: Ostani sa sobom – Ne napuštaj se
U vrijeme svojih teških trenutaka sjednite s uznemirujućim osjećajima i jednostavno odustanite od napora da ih odbacite. Umjesto toga, probajte ih prigrliti. Obratite pažnju na svoje tijelo, na neugodan osjećaj koji je uporan i prigrlite ga. Posjetite taj očajan dio sebe sa znatiželjom i zainteresiranošću za sebe. Pokažite empatiju tom dijelu sebe. Poželjno je izgovarati: Tu sam uz tebe. Dopuštam da budeš tu. Prisutan sam uz tebe. Što mi želiš poručiti? (Ako postoji dijalog u vidu osjećaja, slika ili senzacija super, ako ne samo budite prisutni). Kada dovoljno dugo ostanemo uz sebe, dogodi se pomak. Nešto se mijenja samo od sebe.
Trenutak kada bi najradije pobjegli jer nam je preteško suočiti se s tim dijelom sebe, tada se događaju promjene ako ostanemo prisutni i unesemo svjetlo u taj dio sebe. Tada ćemo osjetiti pomak u vidu, možda plača ili otpuštanja emocija, i pružiti sebi ljubav koju smo uporno tražili od drugih. To je i bila cijela poanta rada s unutarnjim kritičarem. Nadam se da vam pomaže, ostanimo u kontaktu i pišite mi jesu li vam ove tehnike pomogle.
