Često u životu doživljavamo samosabotažu, htjeli mi to ili ne. Situacije se javljaju koje su prepune loših reakcija kao u vlastitoj prošlosti, i ponekad se čini kako smo bespomoćni što se toga tiče.
To su nevidljive prepreke koje nam ne dozvoljavaju rast i napredak, jednostavno sprečavaju iskorištavanje naših potencijala i životnih prilika. Tako provedemo godine vrteći se u krugu istih obrazaca ponašanja.
Zašto se sabotiramo?
Mehanizam samosabotaže često služi kao iskrivljeni obrambeni mehanizam našeg uma. Ono što nas je nekada štitilo od emocionalne boli, danas postaje naša kočnica. Razumijevanje ovog procesa prvi je korak ka promjeni.
Samosabotaža nije znak slabosti, već nesvjesna navika uma koja se može reprogramirati svjesnim djelovanjem i prisutnošću.