Povrijeđeni ego ili preosjetljivost – Kako znati razliku?
Nedavno sam istraživala visokoosjetljivost i egoističnost, i naišla sam na neka oprečna mišljenja. Jedni smatraju da je preosjetljivost na bezobrazne komentare dio povrijeđenog ega. Ega koji je u djetinjstvu imao povlašten tretman, dijete kojem su povlađivali u svemu, koje je razvilo toliko krhak i arogantan ego koji, kada ne ide kako “treba” a to je da mu svi ugađaju, pomažu, ili povlađuju, ono pada u trans preosjetljivosti, kukanja i statusa “žrtve”. Tada dobije ono što na kraju toliko želi, a to je pažnja i povlađivanje.
Vrlo lako je razviti takav ego, samo kombinirajte roditelje koji nemaju emocionalnu zrelost i lagano su narcisoidni i dobiti ćete tretman koji djetetu daje tzv. medvjeđu uslugu. Rade sve umjesto njega, s “dobrim namjerama” kako ne bi dijete trpilo ono što su oni trpili. No iza svake dobre namjere krije se nesvjesna pozadina, koja se otkrije kada sjemenje koje su posijali počne davati trulo voće. Glavno je pravilo, bar Peterson tako kaže, a istraživanja dokazuju, nikad ne radi umjesto djeteta ono što ono može napraviti. Zašto? Jer mu oduzimaš moć i podcjenjuješ ga, ispada da vjeruješ da dijete nije sposobno za život. Negdje na podsvjesnoj razini, ono to osjeti, i kroz život ga prati stid kojeg ne moze razaznati. Prati ga uvjerenje da nije dovoljno dobro.
Povrijeđeni ego je nešto na čemu se može raditi, to je ego koji bježi u stanje žrtve svaki put kada naiđe na izazov. Kada osoba preuzme odgovornost za svoje postupke, onda odrasta i počinje sebe gledati na drugačiji način. Ne traži pažnju, nego traži resurse da riješi svoj izazov. Uspješno prevladava životne situacije, znajući da je razočarenje samo dio ogromne palete emocija, koje tek treba iskusiti uz punu svjesnost.
S druge strane, preosjetljivost kao genetska karakteristika visokoosjetljivih ljudi, kojih ima 20% na svijetu, je fizička karakteristika. Ego može biti upleten, može biti ranjen, nezreo. No, i ne mora. Preosjetljiva osoba može biti pogođena bezobraznim komentarima jer jednostavno jako osjeća tugu i razočarenje. Visokoosjetljiva osoba kao da ima suptilne antene koje uhvate svaku laž, spletku, napad i pojačaju na najjače. Oni nikad ne gledaju horore, akcijske filmove jer tko želi toliko jako osjećati takve stvari? Oni ne. Ne žele nositi ni majicu koja grebe a kamoli nešto drugo. I tako i oni padaju u opciju, bježanja. Stanja žrtve. Jer, ponekad je previše. Niti imaju snage ni resursa da uzvrate, niti mogu u tom trenutku. Povrijeđeni ego traži pažnju, preosjetljiva osoba rijetko traži pažnju. Nju ćete naći skrivenu negdje, u kutu, i treba joj vremena da procesuira što se zapravo dogodilo.
Da li preosjetljiva osoba može uzvratiti, i boriti se sa životnim izazovima? Naravno da da. No prvo mora pronaći vlastite resurse, ono što joj puni baterije. I mora se educirati o postavljanju granica. Jer nitko ne mora trpiti maltretiranje. Razlika je očita, no može se pojaviti da postoji oboje u istoj osobi. Jer osjetljive osobe su često dobivale takav “povlađujući” tretman u djetinjstvu, baš zato jer ih je okolina smatrala nesposobnima. Uz osobni razvoj, pravilno stručno vodstvo, svaka osoba može imati kvalitetan život i emocionalnu zrelost. Prijavi se na newsletter za obavijesti o budućim događajima.
