Zašto te analiziranje drugih ljudi i situacija neće dovesti do prave strategije?
Većina ljudi koji su prošli kroz toksične odnose, bilo na poslu ili privatno imaju tendenciju analizirati situacije i ponašanja drugih ljudi. Vrlo lako se tu sklizne u priču da su konstantno žrtva takvih ljudi i događanja, i tako sebi oduzimaju mogućnost da vide sebe kao pobjednika u toj priči. Osobama koje su nesigurne u sebe i svoje postupke, koje ne analiziraju namjerno, već im to dolazi kao ”refleks” naknadno na zaključke koje su usvojili o sebi, vrlo je lako nabrojati sve što je u njihovom životu pošlo po krivu. Oni mogu do beskonačnosti nabrajati svoje neuspjehe, postupke ljudi koji su ih povrijedili, zašto je sve krenulo po krivu, vrlo su samosvjesni što se tiče vlastitih pogrešaka i tuđih, jednostavno crno bijelo razmišljanje ih sabotira,– i teško izlaze iz takvog scenarija. Ono što je ironično je da će takvom scenariju i dalje prisustvovati jer im je um zatvoren za bilo što drugo. Pitanje se nameće, sada kada znamo da takvo razmišljanje ne dovodi do nove svježe perspektive za život koja nam služi, a ne sabotira, kako se osloboditi analiziranja drugih ljudi?
“Um koji odbija da se otvori novim mislima, osuđen je da vječno luta starim zabludama.”
Postavlja se pitanje zašto nam je toliko bitno da shvatimo druge ljude i zašto nam je njihovo mišljenje bitno? Uvijek ispod svakog naizgled površnog uvjerenja leži esencijalno uvjerenje kojeg se grčevito držimo jer smo uvjereni da nam pomaže na neki način. U ovom slučaju je uglavnom iracionalno uvjerenje iz djetinjstva kao npr. da će nas drugi ljudi voljeti ako predvidimo njihove potrebe i želje (samim time želja za razumijevanjem i analiziranjem ponašanja) i ako im ugodimo na način na koji oni žele da će nas napokon prihvatiti i voljeti. Svoje ponašanje kao odrasle osobe zatim prilagođavamo, odnosno hodamo po jajima, kako bi tu osobu ”natjerali” da nas vidi i prihvaća.
“Ugađanje svima nije vrlina, već polagano brisanje vlastitog identiteta.”
Kod klijenata koji su imali izazove s narcisima, emocionalno nezrelim ljudima, situacijama poput mobinga na poslu ili toksičnih ”prijatelja”, se uvijek javlja tendencija da objasne i shvate te ljude i zašto im se to dogodilo. Tako većina sesije prođe u priči o drugima, analiziranju njihovih postupaka, i razumijevanju takvog ponašanja. To je početna faza šoka u kojem se klijenti i dalje drže starog već spomenutog uvjerenja (ako ih uspijem razumjeti, pa im ugodim i prilagodim se, oni će me prihvatiti tj. People pleasing), i primjenjuju strategiju analiziranja i prepričavanja toksičnih situacija jer i dalje ne znaju jesu li to sve umislili ili ne. Vrlo brzo shvaćaju da su i na početku vidjeli ”red flags” ali su ih odlučili zanemariti. Ako i dalje ne znaš s kim imaš posla, pročitaj edukativne članke na ovu temu kako bi točno znala s kim imaš posla u određenoj situaciji.
Svjesnost odgovornosti u odnosu s drugim ljudima i voljnost vlastitog sudjelovanja u svemu tome – obično predstavlja presudni trenutak u osobnom razvoju.
Shvaćanje da su svjesno, svojom odlukom odlučili biti s tom osobom sada više nije dio priče o sebi kao žrtvi, nego postaje dio iscjeljenja jer vraćaju sebi moć. S punom odgovornošću i željom da budu dio života te osobe oni su napravili iskorak da krenu tim putem. Kad razumiju da više nisu žrtva u tom odnosu i da su uvidjeli početne znakove manipulacije i da im je intuicija uvijek bila u pravu, oni nastavljaju na ostale etape iscjeljenja, koje ponekad uključuju i zdravu ljutnju, žaljenje za onime što je moglo biti, te prihvaćanje sebe i druge osobe i njenog ponašanja. Oprost se može ali i ne mora dogoditi. Ono što klijenta čini zadovoljnim u konačnici je usklađenost s vlastitim životnim odlukama i mir koji prožima svaku poru njihovog života. To je sloboda koju im nitko ne može oduzeti.
Kako kognitivno bihevioralni coaching pomaže klijentu da napravi svoju priču pobjedničkom, a ne pričom o žrtvi manipulacije i toksičnih okolnosti?
Da napomenem, proces je dug, i ne može se napraviti u kratko vrijeme. No ono što izdvaja uspješne priče od onih manje uspješnih je volja i želja za promjenom. Znatiželja postaje glavni aspekt promjene i primjene.
Znatiželja postaje glavni aspekt promjene i primjene.
To vodi do otvaranja uma koji je godinama bio zatvoren i fokusiran samo na negativno, koji sada može usvojiti novu perspektivu. U KBT coachingu se fokusiramo na kogniciju, odnosno koje su to mentalne blokade koje sprječavaju da ostvarimo svoj cilj, koja su to uvjerenja koja nas sabotiraju a da toga nismo ni svjesni, kakve smo zaključke dobili o sebi i o drugim ljudima na osnovu onoga što se dogodilo, je li to iracionalni ili racionalni zaključak? Jesu li emocije koje osjećamo na dnevnoj bazi zdrave ili nezdrave? Npr, osjećaš li zdravu ljutnju koja je znak gdje su ti granice, ili osjećaš nekontrolirani bijes koji utječe na tvoje odluke i ponašanje pored tih osoba? Primjeti razliku.
Kada gledamo ponašanje, obrati pažnju je li te tvoje akcije dovode do cilja koji te ispunjava, jesi li asertivna osoba koja zna što želi i ne boji se biti svoja, ili te nesigurnost i perfekcionizam sprječavaju da uroniš u najbolju verziju sebe. Kad uložiš u rad na sebi ti si svoja najveća investicija, svoja najveća podrška i oslonac. Vrijedi pokušati promijeniti svoj život, pogotovo ako nisi zadovoljna s njim. Ono što je dobra stvar kod coachinga je što ideš naprijed, i stvaraš strategiju za svoj boljitak. Ne vraćaš se u prošlost i ne kopamo po traumama, to je posao za psihoterapiju. Jedan aspekt psihoterapije je da možeš sjediti na kauču i kopati po svojim traumama i pričati o njima i nikad ne poduzeti ništa prema svojim ciljevima u budućnosti. Zato se (u svijetu) pojavila potreba za coachingom, koji te gura naprijed bez obzira na sve što ti se dogodilo, i znaj, sve je rješivo ako odlučiš da je rješivo. Tu se javlja naravno tendencija da stvari budu površne na coachingu, i zato se svaka osoba kojoj je potrebno da dublje proradi neke stvari iz prošlosti preusmjerava prema psihoterapiji.
Kako bi ti ovaj tekst bio od dodatne pomoći, stiže vježba s pitanjima koju možeš uraditi već danas:
Pitanja za prepoznavanje i razumijevanje misli:
- Što točno misliš da će se dogoditi ako te drugi negativno procijene?
- Kako znaš što drugi točno misle o tebi? Imaš li dokaze ili samo pretpostavljaš?
- Kada si posljednji put bio/la siguran/na da te netko sudio? Što se zapravo dogodilo?
- Postoji li mogućnost da ljudi ne razmišljaju toliko o tebi koliko ti misliš?
- Što misliš da bi se dogodilo kad bi prestao/la toliko razmišljati o tuđem mišljenju?
Pitanja za preispitivanje iracionalnih uvjerenja:
- Zašto ti je toliko važno da te svi vole ili odobravaju?
- Je li realno očekivati da će te svi voljeti ili pozitivno procjenjivati?
- Kada netko ima negativno mišljenje o tebi – znači li to stvarno da vrijediš manje?
- Da li tuđe mišljenje određuje tvoju vrijednost kao osobe?
- Kako bi postupao/la kad ne bi vjerovao/la da moraš zadovoljiti tuđa očekivanja?
Pitanja za razvijanje nove perspektive i samopouzdanja:
- Koji su dokazi da si vrijedan/na i sposoban/na – neovisno o mišljenju drugih?
- Što bi rekao/la najboljem prijatelju koji se osjeća kao ti? Bi li mu rekao/la iste stvari koje sebi govoriš?
- Možeš li se sjetiti trenutka kada si bio/la ponosan/na na sebe, bez obzira na tuđe mišljenje?
- Što bi učinio/la drugačije kad bi vjerovao/la u sebe malo više?
- Što bi bio prvi mali korak koji možeš poduzeti da smanjiš fokus na tuđe mišljenje?
Svoje odgovore možeš zapisati za sebe, a možeš ih i podijeliti sa mnom. Uvijek se možeš javiti na mail: oblakmudrosti@gmail.com i podijeliti svoje odgovore, spoznaje ili bilo što te zanima i o čemu želiš saznati više. Do sljedećeg čitanja, provjeri i ostale članke na blogu!
