Kako je bol postala preglasna?
Najteža stvar koju sam dosad prevazišla u životu (kao visoko osjetljiva, hipersenzibilna osoba) je transformacija boli u mudrost. Kao netko tko je cijeli život visokoosjetljiv, bol je bila moj pratitelj u raznim oblicima. Ono što je nekome minorna neugodnost, meni je ekstremna anksioznost. Ono što je nekome neudobna odjeća koja grebe i stišće, meni je to znak da ostavim sve i idem se presvući, čak iako sam usred bitnog događaja. Nekome nebitno, meni previše.
Suze, vjerne pratiteljice ”tankokožaca”
Moja transformacija boli se događala postepeno. Prvo sam mrzila bol, u bilo kojem obliku. Kad sam bila mala pitala sam Boga zašto moramo patiti i mi i drugi, i kako bi bilo lijepo da smo svi sretni i da se svi slažemo. Kao malom djetetu bol je bila nešto što treba izbjegavati, što uzrokuje dramu i nemir. Bol boli, a ne volimo kad boli, zapravo ne volimo osjećati ništa što nije lijepo i ugodno. S vremenom moja tolerancija na bol se povećavala, i nisam plakala za svaku sitnicu. No, kad sam bila dijete suze su bile moj vjerni pratitelj. Suze su bile tu kad netko kaže neku ružnu riječ, kad netko zamahne nevidljivim mačem koji zareže dublje nego bilo koji od željeza i srebra. Nisam voljela svoje suze, smatrala sam ih nepotrebnim pokazateljima moje boli, jer ako ih nema, kako će itko vidjeti da boli? Neće. Ovako sam dosadni zamor svim onim debelokožcima koji zamahuju uvredama kao od šale.
Moje suze, moje pratiteljice, su bile vidljivi pokazatelj da su uradili nešto loše. I ljuti ih kad se vidi (pred drugim ljudima) da su ranili ljudsko biće, i dosjete se uvrnute dosjetke. Dosjetke stare tisućama godina, koju prakticiraju i djeca i odrasli, zamka prikladna za sve generacije. Dosjete se uvjeriti me da ono što osjećam ne bi trebalo da osjećam, da ono što radim ne bi trebalo da radim. Koja fenomenalna vijest za sve one koji žele ranjavati, a da ranjeni šute? Svi oni koji žele zakopati svoju bol i dati ju nekom drugom, sada imaju funkcionalan recept. Svi ovi visoko osjetljivi su im zamalo poremetili recept star tisućama godina. Visokoosjetljivih ima 20%, u odnosu na cijeli svijet. I sudeći po dosjetljivima, vrlo lako ih je ušutkati. Samo ih uvjerimo da su ”pogrešni”, svoju grešku prebacimo na njih. Dok traje traje. Hura!
Radi li tvoj emocionalni kompas?
I tako, moj emocionalni kompas su ugasili davno u djetinjstvu, srezali odmah u početku da slučajno ne bi ja iz onih 20% ustala i rekla ostalima koju su foru pokupili. I koja im je prisjela, kao loš gulaš.
Grijeh u izvornim obliku znači ”promašiti metu”, u prijevodu pogriješiti. Njihov promašaj je sad bio zataškan. Moje emocije su bile preglasne za njih, moj kompas pretočan. No, dolazi jedno novo vrijeme. Vrijeme kada njihov mač postaje pretežak, i bol postaje preglasna, ružna i izlazi na vidjelo, kao mrki medo koji ne može više spavati zimski san. Ljudi se bude. Vrijeme je da svatko nosi odgovornost za svoja djela, i nedjela. Nema prebacivanja lopte na druge.
Vrijeme je buđenja. A pogotovo je vrijeme znanja koje je sad toliko jasno, da nijedna dosjetka više ne pali.
Ako si hiperosjetljiva osoba, i tvoj emocionalni kompas je utišan, onda je ova informacija za tebe, i zvoni u tvom tijelu kao glasni bubanj kojeg ne možeš utišati. Istina ima svoju frekvenciju, i kad zasvira – jasna je i točna. Laži su obično komplicirane i zagonetne. Igrice. Tko više želi uopće igrati tu igru?
Ti sad igraš novu igru
Tvoj emocionalni kompas nije nestao, samo je utišan. Sve što trebaš je maknuti slojeve tuđih uvjerenja koja nisu tvoja. Odbaci igrice i dosjetke koje su ti servirali barbari s mačevima i gulašom. Prisjeda ti, osjećaj u tijelu je loš. Nemoj više hraniti svoj sistem onime što ti ne prija.
Naprotiv, nađi ljude poput sebe, prilagodi svijet sebi i nemoj čekati da te svijet ukalupi onako kako njemu odgovara. Pronađi svoj ritam, svoj bubanj. I pojačaj!
Ja sam Andrea, autorica bloga Oblakmudrosti, pišem iz srca i pomažem svim ljudima koji žele ponovo ojačati i pronaći svoj ritam. Za newsletter se možeš prijaviti na blogu, za obavijesti za individualni rad i radionice koje planiram u sljedećoj godini kad završim edukaciju koju trenutno pohađam. Ako imaš pitanja za mene, ili samo želiš podijeliti svoj utisak, javi se na oblakmudrosti@gmail.com. Veselim se čuti tvoje pitanje ili dojam!
