Nova vremena omogućila su dostupnost značajnih doprinosa velikih ljudi u povijesti čovječanstva. Jedna od tih stvari je i temelj samosvijesti čovjeka. Svi veliki doprinosi fizici, matematici, geometriji i znanosti dolaze uz niz osobnih stajališta i vrijednosti privatnih misli tih velikana. Odreda, svi su se pitali što znači biti čovjek, kako riješiti probleme čovječanstva i naposljetku kako pomoći ljudima. Fragmente privatnih misli danas čitamo kroz citate na društvenim mrežama. Mnoge od njih uzimamo zdravo za gotovo, a opet neki od njih taknu u dubinu naše duše i vode nas kroz život. Postanu naš moto, kao određena zvijezda vodilja.
“Svi problemi čovječanstva proizlaze iz čovjekove nesposobnosti da mirno sjedi u sobi.”
Blaise Pascal
Plašimo se tišine postojanja, plašimo se dosade, izbjegavamo ju. Odabiremo besciljno odvlačenje od problema, bježimo od nepovoljnih emocija u lažnu ugodnost uma. Nismo upoznati sa samima sobom, i zato se tako lako vrijeđamo i tražimo savjete te odobravanje od drugih.
Danas, više nego ikad, Pascalova poruka zvuči istinito. Ako jedna riječ opisuje napredak postignut u zadnjih 100 godina, to je povezanost.
Informacijske tehnologije dominirale su u našoj kulturi. Od telefona do radija do televizora do interneta pronašli smo načine kako nas sve zbližiti i omogućiti stalni ovozemaljski pristup.
No, postoji štetna nuspojava. Sada živimo u svijetu u kojem smo povezani sa svime osim sa sobom.
Samo zato što svjetsku buku možemo upotrijebiti za uklanjanje nelagode u suočavanju sa sobom, ne znači i da ta neugodnost nestaje. Ona je tu, unutar nas.
Ljudi misle da znaju kako se osjećaju i što žele i koji su im problemi. Ali istina je da to jako malo ljudi stvarno zna. A oni koji to znaju prvi će reći koliko je važna samosvijest i koliko je samo vremena potrebno da stignemo tamo a kamoli upornosti i ljubavi prema sebi.
Dajemo savjete drugima, a ne znamo koliko je teško sam sebe promijeniti dok ne probamo. Obično ono što savjetujemo drugima, je najpotrebnije nama samima.
Postajemo ovisni o stvarima koje imamo, tehnologiji koju koristimo, ljudima s kojima pričamo iste stvari i situacije samo da ne bi izašli iz zone komfora.
U današnjem svijetu ljudi mogu proći čitav život bez istinskog kopanja ispod površinske maske koju nose; u stvari, mnogi to i čine.
Naša odbojnost prema samoći je zapravo naša odbojnost prema dosadi.
Zapravo, nije nužno da smo u potpunosti ovisni o televizoru ili smartphone-u jer u njemu postoji distrakcija i zadovoljstvo. Umjesto toga, ono o čemu smo stvarno ovisni je stanje u kojem nema dosade. Stalno moramo biti animirani i zabavljeni s nečime. To može biti i konstantan rad poput čišćenja i održavanja doma, ili stanja poput radoholičarstva.
Plašimo se ništavila i praznine ničega. Ne možemo to zamisliti. I zato tražimo zabavu, tražimo društvo, tražimo tehnologiju, i jurimo za iluzijom. Još veća, još jača, još bolja – iluzija.
Zanemarujemo činjenicu da se nikada suočiti s ništavilom je isto kao nikada se suočiti sa sobom. Razlog zbog kojeg se osjećamo usamljeno i anksiozno je što nam nije ugodno sa samima sobom.
Srećom, postoji rješenje. Jedini način da se taj strah – kao i svaki strah – prevaziđe je suočiti se s njim. Dopustite da vas dosada odvede tamo gdje želi, da biste se mogli nositi s onim što se zaista događa unutra s osjećajima i emocijama. Tada ćete čuti kako mislite, i tada ćete spoznati dijelove vas koji su maskirani odvlačenjem pažnje. Ljepota ovoga je što, nakon što pređete tu početnu barijeru, shvatite da vam je ugodno sa samima sobom i to vam nitko ne može oduzeti.
Prihvaćanje dosade omogućuje vam da otkrijete novosti u stvarima za koje niste znali da su nove; to je poput djeteta koje prvi put vidi svijet. Također rješava većinu unutarnjih sukoba.
Ne shvaćajući vrijednost samoće, zanemarujemo činjenicu da, kad se suočimo sa strahom od dosade, on zapravo može pružiti vlastitu stimulaciju. I jedini način da se suočimo s tim je da nađemo vrijeme, bilo da je to svaki dan ili svaki tjedan, da samo sjednemo – s našim mislima, osjećajima, s trenutkom tišine.
Najstarija filozofska mudrost na svijetu ima jedan savjet za nas: spoznajte sebe. I postoji dobar razlog zašto je to tako. Samoća možda nije rješenje za sve, ali svakako je početak.
Biti sam i povezati se sa sobom iznutra je vještina kojoj nas nikad nitko ne uči. Nitko nas ne uči da spoznamo rad sa emocijama ili da shvatimo vlastite porive. Jer ako ne razumijemo sebe nećemo moći razumjeti ni druge. Povezati se sa sobom je dar koji sebi dajete iz ljubavi prema sebi. Jednom kad se čovjek posloži, posloži se i realnost oko njega. Sve kreće od nas, nitko nije iznimka. Spoznaj sebe, i to će biti najbolja stvar za sve nas.
