Jedna poznata poljska uzrečica kaže: ”Ovo nije moj cirkus, ovo nisu moji majmuni.” Zanimljiva uzrečica, na prvu smiješna, a zapravo veoma duboka i primjenjiva u svakodnevnom životu.
Zašto ponekad osjećamo da moramo riješiti tuđe probleme? Zašto imamo taj poriv da uskačemo u pomoć? Zašto mislimo da smo kompetentni rješavati tuđe probleme?
Odgovor na to pitanje nije kompleksan, nije ovo nuklearna fizika, ovo su primarne ljudske potrebe. Društvena bića kakvi jesmo, imamo potrebu socijalizirati se, i u tome nema ništa sporno. Također, još jedna tipična ljudska ”stvarčica” je dobra stara navika. Mi smo jednostavno navikli pomagati, dobro se osjećamo kad pomažemo, to je društveno prihvatljivo i dapače preporučljivo. Naravno, ova uzrečica ne promovira odmicanje od svega toga, no mora se postaviti pitanje… Kada pomažemo, a kada odmažemo?
Uopće nije loše pomagati ljudima, no ponekad, najbolji način da pomognete nekome je da ga pustite da sam sebi pomogne. Ako uvijek uskačete u pomoć, onemogućujete im da nauče biti neovisni, odgovorni i da nauče kako sami sebi pomoći. Put je obično težak, no rezultat uvijek bude samostalnost, odgovornost i samopoštovanje.
Također, ako uvijek uskačete u pomoć svojim najbližima, ostavljate dojam da nemate povjerenja u njih, da nemate vjere da oni to mogu i sami!
Pomaganje drugima može preći i u ovisnost. Stvar je u tome da ako se jedino korisno i dobro osjećate ako pomažete, često puta se tada pojave ljudi koji će dobrano iskoristiti vašu dobrotu i uslužnost.
Zapitajte se malo, koliko ste puta tijekom prošlih godina bili upleteni u dramu koja se vas uopće ne tiče? Tada ste sami sebi nabili nepotreban stres, brinuli ste o tuđim problemima, živjeli ste tuđu dramu. Jako je teško izaći iz takvog destruktivnog ponašanja, prvenstveno jer nam to postane navika, također, navikli smo druge ljude da se tako ponašaju prema nama. Njima postane čudno ako ih odbijete, jer su navikli da tako komuniciraju s vama.
Kada se sljedeći put nađete u takvoj situaciji samo se zapitajte sljedeća pitanja:
Jeli ova situacija zaista mene uključuje?
Ako me uključuje, koja je moja motivacija za sudjelovanje?
Što će me koštati ako uđem u ovo? (vrijeme, stres, novac itd.)
Mogu li ja pomoći da se obje strane pomire ili ne?
Što će se dogoditi ako odbijem sudjelovati?
Dobro promotrite koja je vaša motivacija, vaš cilj za ulazak u raspravu. Ako želite saznati posljednje tračeve ili izvući informacije iz delikatne situacije za svoju korist, možda bi bilo najbolje da se malo priupitate jeli to zaista vrijedno vašeg vremena i integriteta. Ako se želite uključiti jer mislite da bi to bilo najbolje za sve uključene, onda postupite tako. Druga stvar, nije sebično tražiti vrijeme za sebe, nije sebično odbiti situaciju koja vas košta živaca, neprospavanih noći, novca i zdravlja. Zatim, ako nećete biti dio rješenja nemojte biti dio problema. To je jedna stavka koju morate zapamtiti pri sudjelovanju u svakoj raspravi, problemu ili nezgodnoj situaciji.
Naposljetku, ako odlučite sudjelovati u ovome bilo bi dobro da odigrate scenarij u glavi kako bi se to moglo odviti za vas. Sigurno već imate vlastiti ”cirkus” i vlastite ”majmune”, da li zaista želite upravljati s još jednim?
