Hejteri, izraz koji se već ustalio u našem govoru, a dolazi od engleske riječi ”hate” što znači mržnja. Tako da bismo ih mogli nazvati i mrzitelji. To su ljudi koji, obično najviše na društvenim mrežama, moraju poniziti, povrijediti i izvrijeđati svoj predmet hejtanja. Neki su sarkastični, cinični, obično dobro informirani, te kritiziraju ono što im se ne sviđa. Svi smo čuli za njih, i svi znamo da se njima ne treba baviti. Takve je najbolje ignorirati. Kratko i jasno. Takve osobe su obično ružne izvana koliko i iznutra. Vi niste odgovorni za njihovu mržnju. Ono na što ćemo obratiti pažnju u ovom tekstu je unutarnji kritičar, važnost samopoštovanja i podrške, te koncentracija na prave prioritete u životu.
Životni izazovi
Vrlo često imamo namjeru da neki cilj dovedemo do kraja, imamo potrebnu odlučnost i motivaciju. No, uprkos našoj dobroj volji i odlučnosti pojave se prepreke na putu. Bilo da se radi o fizičkim preprekama, poput bolesti koja pokosi baš dan prije važnog natjecanja ili o mentalnim preprekama, poput hejtera koji te omalovažava. Nekad se čini preteško oduprijeti svim izazovima koje nam život servira. Nekad i odustanemo. Nije to strašno, život ide dalje, ali imamo osjećaj da smo predali borbu, a tek je bila prva runda. Tek smo se zagrijali, no ”zli” su pobijedili. Ili nam se bar tako čini na prvu. Činjenica jest, da borba nikad nije gotova.
Unutarnji kritičar
Košara puna jabuka uvijek u sebi ima par trulih, to nije razlog da odbacimo cijelu košaru. Oblak Mudrosti
Vjera u sebe je odbijanje svake negativne misli koju nam uzrokuje okolina, ali i naš ”unutarnji kritičar”. Ne možemo zaustaviti negativne misli, ali ih možemo promotriti i odlučiti da nemaju važnost za nas.
No, ne samo što se moramo oduprijeti i ignorirati napade izvana, moramo savladati i onaj glas (vrlo često glasan i naporan) koji nam kaže s podsmjehom da mi to ne možemo. To je glas unutarnjeg kritičara, onog kojeg smo pokupili ili od roditelja ili od autoriteta iz prošlosti. Navikli smo godinama slušati iste kritike, da ih kada smo odrasli – govorimo sami sebi.
S druge strane, postoji i unutarnji promatrač. To je nešto što se može opisati kao mir koji osjetiš kada utišaš glasnog unutarnjeg kritičara. Iz tog mira se javljaju najljepše poruke. Ponekad se javi šapat kada si veseo i uzbuđen, nježno te gurka da napraviš sljedeći korak. Zanima ga napredovanje i rast. To je onaj glas kada hrabro odlučiš prvi put reći voljenoj osobi da ju voliš. To je onaj glas koji kaže da se prijaviš na taj posao, jer si savršen kandidat za njega. Nekad je i čisti mir u pitanju, dok piješ jutarnju kavu ili čaj i gledaš lišće kako pada. Unutarnji spokoj koji nam je, vjerovali ili ne, uvijek dostupan. Uvijek se možemo vratiti u taj unutarnji svijet, bez obzira što se oko nas događalo.
Na što se koncentriraš?
Pitanje je gdje ćeš staviti fokus, i na što ćeš se koncentrirati. Obe opcije su dostupne, kao i sve u životu. Lijepo je kada imamo podršku, i na nama je da se s njome okružimo. Svjesno odabiremo tko su nam prijatelji i bližnji. Ulažemo u odnose gdje dajemo onakvu podršku kakvu bi i mi sami htjeli dobiti. Svjesno odlučimo da nećemo davati pozornost ”hejterima” te onima koji nemaju značenje za nas. Mi odabiremo hoćemo li im povjerovati i dati na značenju riječima koje nam upućuju. Mi smo ti koji odlučujemo čačkati po prošlosti i planiramo osvetu onima kojima se nismo mogli tada oduprijeti. Mi smo ti koji trošimo ogromnu količinu energije, za što? Za nešto što nam u konačnici donosi još više komplikacija.
Podrška i razumijevanje
Što ako nemaš nikoga tko ti daje podršku? Jeli onda svijet kriv zato što odustaješ od vjere u sebe i svoje snove? Tako je lako pobjeći od odgovornosti i kriviti sve oko sebe. Puno je lakše nego preuzeti odgovornost. Ti si osoba koja treba biti sebi najbolji prijatelj, trebaš sebi dati podršku da poduzmeš akciju koja će ti pomoći u životu. Bilo da trebaš položiti taj zadnji ispit koji odgađaš, ili da treniraš svaki dan zbog svog zdravlja. Ti moraš sebi dati podršku i razumijevanje.
Možemo li zaista očekivati podršku drugih ako sami ne vjerujemo u sebe?Hoćemo li vjerovati hejterima kada nam kažu da ne možemo, ili ćemo pružiti sebi priliku? To su pitanja koja skreću pažnju na prave prioritete u životu. Ti biraš hoćeš li oduzeti sebi svaku priliku da uspiješ u životu i ostvariš svoje snove. Ili ćeš ju zgrabiti i krenuti onim putem koji tebi odgovara.
Samopoštovanje
Vjerovati hejterima je lako, povjeruješ da je ono što ti govore istina. Glasni su i tjeraju te u kut. Kažu ti ružne stvari. Da je istina da nisi dovoljno dobar, da nisi zaslužio medalju, da si nizašto. Komentari se mogu redati dovijeka, ali poanta je da vjerujući takvim komentarima ti odlučuješ da je to istina. Kada shvatimo da mi nismo naša titula, da nismo naše ime i prezime, naše postignuće poput diplome i idealnog posla, da mi nismo naš brak, naše auto ili kuća, tada lakše razumijemo prave vrijednosti u životu. Sve je to dio prekrasne puzle života, no mi smo puno više od toga. Takoreći, mi smo osoba koja slaže puzle, na osnovi koja nam je uvijek dostupna.
Kada vrednujemo sebe kroz svoja postignuća, osuđujemo sebe na život koji je ispunjen sumnjom da smo mogli bolje i više, da nikad nije dovoljno dobro. Javlja se perfekcionizam koji skoro uvijek skriva strah od neuspjeha, a depresija ili anksioznost pojačavaju tenzije oko vlastitih postignuća odnosno neuspjeha.
Samim time što smo se rodili ovdje na zemlji imamo svoju svrhu i neizmjernu vrijednost inače ne bi bili ovdje. Kao Božja djeca, stvoreni na Božju sliku i priliku, uvijek smo vrijedni. I to neizrecivo vrijedni. Uvijek smo dovoljno dobri, čak i kada ne mislimo tako. Pravi prioriteti su uvijek vezani za napredak. Duhovni rast je jako bitan, kao i mentalna čistoća misli. Kada postavimo prave prioritete u životu tako da stavimo zahvalnost, ljubav, mir, radost na prvo mjesto, onda znamo da sve što dođe na to je bonus, kao npr. novo auto, nova kuća itd. Bez ljubavi i zahvalnosti, nijedna vila neće biti ispunjena smijehom i srećom.
Tako da, odlučite kome ćete vjerovati, jer uvijek postoji izbor. Ne slušaj hejtere, okreni se sebi. Dok se gori bave boljima, bolji se bave sobom. Zato i jesu bolji.
