Koliko često živimo u prošlosti? Imamo scenarije u glavi koje smo vrtili bezbroj puta, i znamo da nam to trenutno nije prioritet, no nekako se opet vraćamo starim navikama. Živjeti u prošlosti znači nemati cilj u sadašnjosti. Znači da trenutno niste fokusirani na ostvarenje ciljeva u sadašnjosti ili ih uopće niste postavili. Znam da je postavljanje ciljeva pod moranje ako radite na sebi. Jer, ako se nemate čemu veseliti i nemate planove budite sigurni da ćete ostvarivati tuđe snove i tuđe planove.
Obično ljudi koji se često vraćaju u prošlost smatraju da je bilo bolje u prošlosti, nostalgični su i nemaju cilj u sadašnjosti. Ili s druge strane, nešto im se traumatično dogodilo u prošlosti i još uvijek nisu našli izlaz iz te situacije. Možda ste doživjeli raspad braka, otkaz na poslu, smrt voljene osobe ili ste imali traumatičan događaj koji vas je značajno obilježio. Koja god situacija bila, ona je u prošlosti. Vraćanjem tog trenutka u sada, vi konstantno živite u iluziji vremena. Vi zamišljate, vjerojatno nesvjesno, i ponovo proživljavate traumatične trenutke. To opet za posljedicu ima odraz na vašem tijelu. Osjećate se umorno, anksiozni ste ili depresivni, iscrpljeni bez razloga ili bijesni što vas naposljetku također iscrpi psihički i fizički.
Kako starimo, s godinama postajemo čangrizavi, skloni ljutnji i osuđivanju. Činjenica je da naš mozak živi u prošlosti. Misli koje smo milion puta dosad pomislili imaju svoju neuro mrežu, već utabani put u našem mozgu. To je kompleks poznatog razmišljanja i ponašanja. Kako smo stariji sve više radimo stvari iz rutine, sve češće ponavljamo iste radnje, iste ljude srećemo i iste teme obrađujemo iz sezone u sezonu. Većina naših emocija odražava našu prošlost, a samo dio sadašnjosti.
Znaju se dogoditi i posljedice, kada je osoba kompletno uronjena u negativne misli koje su prouzrokovale situacije ili ljudi u prošlosti, dolazi do ponovnog ciklusa negativnih događaja – raspadnuti brakovi, besmislene svađe, pa i ratovi, ovisnosti o hrani, alkoholu ili kocki. Osoba traži izlaz iz situacije, a to čini baveći se posljedicama ne gledajući uzrok početne traume koja se dogodila u prošlosti.
“Dok god ne učinite podsvjesno svjesnim, ono će upravljati vašim životom i zvat ćete to sudbinom.”
– C.G.Jung
Mi ljudi iz bioloških razloga, odnosno radi preživljavanja, češće primjećujemo negativne stvari nego pozitivne. Ta urođena navika da primjećujemo znakove opasnosti u svojoj okolini nam u životu pomaže, ali i odmaže. Odmaže ako smo konstantno pod stresom i postanemo ovisni o adrenalinu, koji nas naposljetku kompletno iscrpi.
Što smo stariji, sve više neugodnih sjećanja držimo u sebi. Kao djeca, jednostavno je broj negativnih situacija bio manji. Kako odrastemo, tu je memorija koja nas sprječava. I kada želimo biti pozitivni, imamo osjećaj da se zavaravamo jer činjenice su tu. U odrasloj dobi, vidimo i prepoznajemo obrasce ponašanja naših roditelja koji se nasljeđuju nesvjesno, i razno nezdravo ponašanje ljudi oko sebe. Sve više reagiramo na potencijalne prijetnje te postajemo razdražljivi.
Naš mozak kreira razne načine da opstanemo, tako ćemo vidjeti ljude koji se žele osjećati boljima od drugih i dokazati se. Uvjere sami sebe da su se izdigli iznad nekoga, takav stav povećava vjerojatnost licemjerja i nedostatka integriteta. Činjenica je da naš mozak svrstava ljude u kategorije, tako je bilo u prošlosti, i neće se zadugo promijeniti. Svrstavanje ljudi u prema drugačijoj religiji, rasi, grupi ljudi je također pojednostavljivanje realnosti i predviđanje opasnosti od određene grupacije ljudi.
Kako izaći iz prošlosti?
Uvijek se možemo podsjetiti da postoje i druge perspektive za razliku od onih koje su nam masovno nametnute kao uobičajene. Kada svjesno ispravljamo svoje misli i otvorimo svoj um za drugačiji pogled na situaciju i ljude u njoj, tada evoluiramo.
Vježbanjem svjesnosti pomažemo svom organizmu da izađe iz sistema preživljavanja kada to nije potrebno.
Tada više slušamo svoju intuiciju, više se posvetimo sebi i osobnom razvoju. Tada se uhvatimo u sredini razmišljanja o nečemu što nas ljuti, i upitamo se: ”Je li meni ovo potrebno sada? Je li ova misao toliko bitna da se sada bavim s njom? Zar je ova situacija točna?” Vrlo brzo primijetimo da svjesno upravljanje misli pomaže i emocionalnoj stabilnosti. Jedno prati drugo.
Živjeti u prošlosti znači živjeti nesvjesno, dati prošlosti da upravlja našim životima. Sve dok svjesno ne pogledamo sve svoje obrasce ponašanja, rutinu te navike nećemo moći promijeniti ništa. Ostvarenje ciljeva se čini lagano na prvu, no nakon nekog vremena vraćamo se starim navikama. Zašto je to tako? Zato jer je lakše. Uvijek je lakše ići poznatim putem, no skok u nepoznato je ono što čini korak naprijed!
Ponekad je potrebno svjesno otpustiti misli iz prošlosti. Potrebna je svjesnost i prihvaćanje da je u redu osjećati se onako kako se osjećamo. Nakon toga potrebno je izaći iz takvog raspoloženja, svjesno i odgovorno. Jedino tako ćemo moći nastaviti dalje gledajući u svijetlu budućnost.
Izlaz iz prošlih navika koje nam štete nalazi se u stvaranju novih navika koje nam pomažu da se osjećamo bolje. Kako stvoriti novu naviku? Malim koracima. Potrebno je da određene radnje ponovite više puta kako bi se ustalile i postale rutinske. No prije toga potrebna je svjesnost i promatranje vlastitih izbora. Ako niste svjesni da iz dana u dan donosite izbore, onda ih nećete znati ni promijeniti. Nećete uopće uočiti da ih radite, zato jer ih radite rutinski.
Još se jedan problem javlja kod promjene navika a to je da ne postoji unutarnja motivacija. Osoba je svjesna da ono što radi nije dobro i da joj šteti, kao npr. pušenje cigareta. No, opet se uz taj dim osjeća sigurno i povezuje taj čin sa osjećajem ugode. Čak iako je popraćen jutarnjim kašljem i padom imuniteta osoba i dalje poseže za dobro poznatim osjećajem ugode. Jedan od načina da osoba promijeni tu naviku je da shvati koje osjećaje povezuje sa tom navikom i prepozna svoj ”zašto”. Zašto poseže za prošlošću kada zna da može usmjeriti svoj pogled na budućnost koju želi živjeti. Svaka osoba zna za sebe kada će se promijeniti i nitko drugi tu promjenu ne može nametnuti, ona dolazi iznutra. Kada osjetite da je vrijeme za promjenu, poslušajte svoju intuiciju i zakoračite u sadašnjost koju želite živjeti.
