Vođenje dnevnika jedna je od najkorisnijih navika koje sam implementirala u životu. Razloga je mnogo, ali ovo je najvažnije – prisililo me da budem iskrena prema sebi i budem svjesna svojih postupaka i navika.
Baš kao i meditacija, pisanje dnevnika i popunjavanje rokovnika me natjeralo da isključim autopilot i postanem prisutnija. To me dovelo do aktivnog uvida u moj život i prepoznavanja stvari koje sam željela poboljšati.
Ono što sprječava mnoge da dosljedno bilježe u rokovnik svoje ciljeve ili da uopće pišu iskreno, jest činjenica da je pisanje dnevnika pogrešno definirano.
Pisanje dnevnika je neozbiljno?
Mislim da je glavni problem kod pisanja dnevnika je to što to poistovjećujemo sa vremenom kad smo bili djeca i bilježili svaku glupost koja nam pada na pamet. Vjerojatno daje dojam da smo neozbiljni i u svom svijetu. Pisanje dnevnika se često povezuje sa djetinjstvom i gubitkom vremena. Zapravo, nadasve je neobično da odrasli ljudi pišu dnevnik, zar ne?
Ljudi jednostavno razmišljaju o pisanju dnevnika ili popunjavanju rokovnika kao načinu bilježenja svojih dana.
Dane bilježim u svom dnevniku, da. Ali bilježenje mojih aktivnosti samo je vrh ledenog brijega. Najveći utjecaj pisanja dnevnika dolazi od postavljanja introspektivnih pitanja.
„Neistraženi život nije vrijedan življenja“ – Sokrat
Dnevnik je najbolji alat za ispitivanje i proaktivno razmišljanje o vlastitom životu.
Počnite sebi postavljati pitanja
Svakodnevno si postavljam nekoliko pitanja. Neka je lakše odgovoriti, dok su druga neugodnija.
Postoje pitanja koja se odnose na određene događaje koji su se dogodili tijekom dana, i druga pitanja koja sebi postavljam redovno.
Cilj je otkriti štetna uvjerenja postavljajući prava pitanja. Odgovor postoji, samo moramo postaviti škakljivo pitanje.
Pitanja koja sebi postavljam često imaju djelotvorne aspekte. Na primjer, ne pitam se samo zašto određena interakcija s osobom nije išla po planu. Napravim korak dalje i pitam se kako mogu biti sigurna da u budućnosti više neću učiniti istu pogrešku u sličnim interakcijama.
Postavljajući sebi takva pitanja, moram zaustaviti autopilot i nesvjesno reagiranje na ljude ili situacije. Pomaže mi da preuzmem potpunu kontrolu nad svojim postupcima, umjesto da budem žrtva već postojeće navike.
Radi se o tome da budete iskreni prema sebi
Dnevnik je i treba biti vrlo intiman proces u kojem ćete se ogoliti. Radi se o ranjivosti. Radi se o tome da budete stvarni i iskreni prema sebi, za svoje dobro. Ključne navike su katalizatori promjena životnog stila. Ako njih uspijemo promijeniti, uspjeti ćemo promijeniti svoj život na bolje.
Dnevnik je poboljšao mnoge aspekte mog života.
Pišem o stvarima s kojima se borim, pišem o napretku i pratim svoje reakcije na život. Omogućuje mi redovno praćenje same sebe. Postala sam svjesnija i bolje koristim svoje vrijeme. Poboljšala sam vještine ljudske interakcije i to je rezultiralo boljim odnosima. Povećala sam fokus podsjećajući se na prioritete u mom životu. Na kraju dana se osjećam ispunjeno i sretno zato jer je moj fokus na onome na što sam ponosna taj dan, na onome što me usrećilo taj dan i na onome na čemu sam zahvalna.
Usredotočila sam se na stvaranje lijepog i jednostavnog iskustva pisanja. Osmislila sam svoj ”đir”, ono što me veseli i motivira da nastavim pisati. Na mom dnevniku su nacrtani oblaci jer su mi oblaci vječna ispiracija, a nadam se da ću jednog dana kreirati vlastiti rokovnik u tiskanom izdanju. Pisanje dnevnika vam omogućuje bolju koncentraciju, puno je više od običnog bilježenja stvari. Kao što sam spomenula u tekstu Najvažnija vještina koju nas nitko nije naučio, spoznati sebe je najvažnija stvar. A kako najbolje spoznati sebe nego kroz iskreno bilježenje vlastitih misli, situacija i želja. Nadam se da ćete se okušati u pisanju dnevnika i spoznati da je iskrenost prema sebi i autentičnost najbrži put prema napretku.
