Razlozi neprihvaćanja sebe mogu biti razni, mogu biti uvjetovani prošlim iskustvima, traumama, neprihvaćanjem okoline te razni ostali utjecaji. Put do sebe nije tjedni izazov, nije mjesečni cilj, prihvaćanje sebe je životni proces. To je putovanje života.
Što je potrebno da živimo život iz ljubavi, da polazimo od obilja, iz cjelovitog pristupa? Kako da prigrlimo svoje nesavršenosti?
Odgovor na ova pitanja leži u hrabrosti, empatiji (za sebe i druge) i zajedništvu – to su alati koji su nam potrebni za putovanje života. Naravno, kad pogledamo, hrabrost, empatija i komunikacija (zajedništvo) čine se kao veliki ideali.
U stvarnosti, oni su male navike koje kada usvojimo na dnevnoj bazi, postaju nevjerojatni alati. Prava istina je da naša bol, naši problemi i izazovi zovu na vidjelo te alate, kako bi ih mogli upotrijebiti za kvalitetniji život (pa i svijet).
Na taj način, hrabrost je čin prihvaćanja sebe, empatija je čin prihvaćanja sebe i drugih, a komunikacija je način prihvaćanja u zajednicu jer čovjek je ipak jedno društveno biće.
No, sad se možda pitate kako da alat hrabrosti, empatije i komunikacije iskoristite za prihvaćanje sebe. Kako kaže poznata autorica Brene Brown (Gifts of imperfection, 2010), najveći izazov za nas je da prihvatimo da smo vrijedni upravo sad, ovog trenutka.
Znaš, vrijediš upravo sada dok čitaš ovaj članak.
Mnogi od nas su stvorili tijekom života, svjesno ili nesvjesno, određeno uvjetovanje kako bi se uopće smjeli osjećati vrijednima.
- Vrijediti ću kada smršam x kila.
- Vrijediti ću kada budem imala najbolji posao sa odličnom plaćom.
- Vrijediti ću kada budem imala partnera/muža/dijete.
- Vrijediti ću kada svi misle da sam uspjela.
- Vrijediti ću kada me roditelji odobre.
- Vrijediti ću kada budem imao stan/kuću/vilu.
- Vrijediti ću kada ne budem morao ništa raditi.
U korijenu prihvaćanja sebe je vjerovanje da vrijediš upravo sad, ovdje. Ne kada postigneš x stvari, nego upravo sad. Ovakav kakav jesi. Ovakva kakva jesi. Prihvaćajući ovakvo stanje kakvo jest.
Možemo li zapravo izmjeriti ljubav? Možemo li izmjeriti vrijednost?
Vrijednost nema uvjetovanje. Prava ljubav nema uvjetovanje.
Svi mi imamo neobjašnjivu i jaku želju da volimo i pripadamo. To je odlika svakog čovjeka. Definitivno postoje ostali oblici patnje koji vode do bolesti i bola, no neminovno je da nedostatak ljubavi i pripadanja uvijek vodi do patnje.
Neprihvaćanje sebe – sram
- Što će ljudi misliti?
- Ne možeš voljeti sebe. Još uvijek nisi uradio/la ovo ili ono. Nisi dovoljno dobra.
- Nitko ne smije saznati za ovo/ono.
- Pretvarati ću se da je sve u redu.
- Tvoje ideje/misli/djela nisu dovoljno dobri. Tko si ti da to pružiš svijetu?
- Briga za druge je bitnija od brige za sebe.
- Ništa ne možeš napraviti kako treba.
Ako su ovo neke od misli koje vam se kovitlaju glavom na dnevnoj bazi, onda budite sigurni da imate osjećaj srama koji čini da ste najmanja, bezvrijedna točka u svemiru. Sram je univerzalan osjećaj, i jedna od najstarijih emocija u čovjeka. Jedini ljudi koji ne osjete sram su oni koji imaju nedostatak empatije i ljudske povezanosti. Kao npr. Narcisi. Svi se boje pričati o sramu. I što ga više potiskujemo, to više ima vlasti nad našim životima.
Sram je u svom korijenu strah da nas je nemoguće voljeti. To je potpuna suprotnost od prihvaćanja sebe i ljubavi prema sebi.
Kako bi prihvatili sebe moramo shvatiti da je sram strah od odbacivanja od zajednice. Da je to uvjerenje da nismo voljeni i da smo sami u svojim težnjama. To je daleko od istine, jer samim time što smo rođeni i postojimo ovdje na Zemlji– mi smo voljeni od Boga. Netko puno pametniji od nas zna da smo bezuvjetno voljeni, bilo bi vrijeme da i mi počnemo razmišljati tako. Ljudi koji su sebe prihvatili su zaključili da je sram nešto što je prirodna reakcija.
Razumjeti sram nije isto kao odbacivati sram i zato je važno:
- Razumjeti sram znači prepoznati očekivanja koja imamo u vezi svijeta i nas. Provjeriti koliko su ta očekivanja uvjetovana od drugih ljudi.
- Razumjeti sram znači kritički promatrati vlastite reakcije i vlastita očekivanja i provjeriti jesmo li upali u mrežu perfekcionizma ili osjećaja manje vrijednosti. Uočiti što je prava istina.
- Razumjeti sram znači podijeliti svoja očekivanja s drugima od povjerenja.
- Razumjeti sram znači potražiti rješenje za probleme. Ne čekati da upadnemo u veće neprilike.
Postoji razlika između srama i krivnje.
Krivnja: ”Učinio sam nešto loše.”
Sram: ”Ja sam loš.”
Krivnja je vezana za naše ponašanje, i krivnja može nestati kada shvatimo da u svakom trenutku radimo najbolje što znamo. Kada znamo za bolje, radimo bolje. Prošlost se ne može vratiti. Krivnja čini da se osjećamo kao žrtve. Preuzimanjem odgovornosti za svoje postupke vraćamo moć upravljanja vlastitim životom.
Sram je potpuno neprihvaćanje sebe i zato uz hrabrost i empatiju prema sebi možemo doći do prihvaćanja vlastitih mana i vrlina. Potrebno je biti hrabar i zakoračiti u nepoznati svijet. Svijet prihvaćanja sebe i ostalih.
Jedan od načina prihvaćanja sebe je ljubaznost prema sebi. Često zaboravimo biti ljubazni prema sebi. Vrlo rado ćemo pružiti ruku strancu, pomilovati psa ili nahraniti ga, pomoći nekome, ali prema sebi znamo biti veoma kritični. Primijetite koliko puta sebi kažete da ste glupi, nesposobni ili nedovoljno dobri?
Zapitajte se, da li morate sebi još više otežavati život time što se konstantno kritizirate. Napravite sebi uslugu, budite ljubazni prema sebi.
Prihvaćanje sebe je namjera, i zato se podsjetite svaki dan da primijetite strah i oskudicu kako vas obuzima.
Recite sebi naglas:
”Osjećam se ranjivo. To je u redu. Zahvalna sam za___________”
Samim činom prihvaćanja vlastitih emocija penjete se na emocionalnoj skali i ne potiskujete vlastiti navigacijski sistem. Kada vam prihvaćanje emocija uđe u naviku, češće ćete posezati za radošću i zahvalnošću. Zašto? Zato što sada znate da vam je to uvijek dostupno.
