Možda se ovih dana budite umorni ili se jednostavno ne osjećate dobro. Prava depresija je kliničko stanje, tada nema dobrih dana, tu obično nema mjesta za dobar osjećaj i potrebno je pravilno liječenje. No, povremeni ”blues” se javlja svima. A situacija sa karantenom i izolacijom definitivno ne pomaže tom stanju. Dani lete, kao da je netko isisao svu radost iz njih, i prolete bez smisla. Da, dođu i takvi dani, a tada je vrijeme da uzmemo stvar u svoje ruke. Nešto moramo promijeniti. Tada je vrijeme da se saberemo, no znamo li zaista kako se pravilno izvući iz bluesa? Kako promijeniti stanje za koje i ne znamo kako je nastalo? Kako tome pristupiti?
Bježanje od emocija
Treba li nabaciti ”roze” naočale, osmijeh na lice, otresti prašinu s ramena i skočiti u nove poduhvate? Ovakav pristup je prikladan kada ”blues” nije poprimio svoj momentum (momentum se javlja kada smo dugo u nekom stanju) . Tada je lako uskočiti u novo stanje i osjećati se fantastično. No, kada se kugla snijega kotrlja već danima, ako ne i mjesecima, sada se već pretvorila u lavinu. A lavinu ne možete zaustaviti tek tako. Emocije se ne mogu promijeniti ”umnim razmišljanjem”. Osjećate se onako kako se osjećate i to prvenstveno trebate prihvatiti i otpustiti kako bi mogli krenuti dalje. Znati ćete da ste krenuli dalje i da se osjećate bolje kada u tijelu ne osjećate nemir, stezanje, ili bilo kakvu bol. Jednostavno ćete biti mirni i osjetiti olakšanje. Znati ćete da ste bolje. Nemojte bježati od svojih emocija, prihvatite ih, a zatim ih otpustite. Više o tome u Emocionalna stabilnost.
Izolacija i vlastiti izazovi
Izolacija nas uglavnom primora da se suočimo sa vlastitim izazovima. Obično tada na vidjelo izađu emocije i situacije s kojima se ne želimo baviti. Osjećaji koje smo potisnuli duboko, jer nam se ”ne da” baviti s njima. Poput lonca, pritisak će kad-tad buknuti i ostaviti nas s neredom kojeg moramo počistiti. Pravodobno reagiranje na vlastite biološke alarme omogućuje da brže i jednostavnije nastavimo s životom. Zbog toga rad na sebi pomaže da dugoročno poboljšamo kvalitetu života.
Osobe koje su nekad imale ”depresivne epizode”, imaju veće šanse da se izolacijski blues javi u pojačanom omjeru. Emocije koje nisu obrađene na pravilan način traže svoje mjesto u realnosti osobe koja se ne želi, ili ne može baviti s njima. Pojačane su i tenzije s drugim ljudima, poslovnim sferama ili privatnim (odnosi, poremećaji u prehrani, anksioznost, stres). Sve to zahtijeva jedan holistički pristup rješavanja, jedno razumno gledanje na stvari (bez dramatizacije) i prihvaćanje novonastale situacije.
Zanimacija i dosada
U današnjem svijetu postoji more zanimacija, u vidu izlazaka, noćnog života, shopping centara, računalnih igara, putovanja, opijata, mobitela, društvenih mreža – da je čovjek postao zanesen svim tim ”blještavim” stvarčicama koje mu prvenstveno oduzimaju pažnju, a onda i vrijeme, zatim prostor te naposljetku i vlastitu volju. Sada smo više nego ikad, suočeni sa vlastitim izborima i posljedicama.
Besciljno scrollanje internetom je tipični primjer zanimacije kod osobe koja se ne želi baviti sobom. Osoba bježi u iluziju ”zanimacija” kako bi ispunila svoj naizgled opušteni način života. Ista stvar se može primijetiti kod opijata, filmova, računalnih igara ili TV-a. Prekomjerna konzumacija informacija je postala svakodnevica, a današnji moderni čovjek osakaćen za empatiju, ljudski dodir i komunikaciju. Danas, kada mnogi ljudi tjednima ne napuštaju svoje domove, praznina i drugačija organizacija života prouzročila je da oni koji imaju izazove, budu suočeni sa (svjesnim ili nesvjesnim) naglašavanjem onoga što želi izaći na vidjelo.
Osoba je prepuštena sebi. A ako nije naviknuta na samoću, i ne zna kako samoća može biti fantastična prilika da bolje upozna vlastite obrasce življenja i rada – onda trpi, a bol postaje neizdrživa. Osoba se jednostavno ne osjeća ”živom” jer nema toliko podražaja iz vanjskog svijeta kao prije. Ovo vrijeme može biti prilika ili izazov.
Teorije zavjere
Ono što je postalo popularno je intenzivno traženje informacija na internetu u jeku pandemije, što je u ova nesigurna vremena prouzročilo da se velika većina ljudi bavi teorijama zavjere. Činjenica je da ljudski mozak traži rješenje u opasnim i neizvjesnim situacijama, a kada nam rješenje nije vidljivo, tražimo informacije zbog kojih se osjećamo sigurno (oni koji se boje izlaska iz zone komfora) ili nadmoćno (oni koji se osjećaju bolje jer su otkrili nešto što drugi nisu). Zreo um koji je sposoban za kritičko razmišljanje uvijek propituje informacije koje su mu servirane. Radi evaluaciju informacija te neće nabrzo povjerovati nešto što mu je servirano prije nego to ispita i zaključi sam za sebe. Ista stvar stoji i za vrijeme prije pandemije (ili ”plandemije” kako kažu). Oni koji su vjerovali svemu što im je servirano putem televizije i medija su naišli na neke velike šokove, a oni koji kritički razmišljaju uvijek dvaput provjere neku (dez)informaciju. Trenutno se vodi veliki rat. Rat za ljudsku pažnju. Bitka za ljudsku svijest. Ono čemu dajete pažnju raste, ono što hranite buja.
Organizacija života
Ako se čovjek dan za danom nađe u prostoru praznine, izolacije i očaja, što je za neke i gore od fizičke smrti, postaje depresivan, nemiran ili potišten. Popularni mediji nam strukturiraju prostor i vrijeme. A bez čvrste strukture, život gubi smisao. Ako ne znamo sami organizirati svoje vrijeme, organizirati će ga netko drugi. A taj netko drugi obično ima svojeg asa u rukavu. Zašto onda svoje snove dajemo u tuđe ruke, svoje vrijeme za tuđe ciljeve, a svoju pažnju na negativne zavjere? Znamo li kako usmjeriti svoju pažnju tako da nam služi? Da pri tome služi i drugim ljudima?
Dosada se javlja kada ne prepoznajemo vlastite želje, a ni želje drugoga. Kada smo u praznini bivanja, nismo upoznati sa unutarnjim svijetom (kroz tišinu, meditaciju ili molitvu), a nismo ni povezani s vanjskim svijetom (nemamo širu sliku ni mudrost da si osiguramo napredak u svijetu). Usmjereni smo na stvarčice koje nas zabavljaju, baš poput djeteta, koje nema zrelosti i kontrole nad vlastitim životom. Jako je bitno da prepoznamo vlastite želje, a također je bitno osjetiti razumijevanje drugoga za naše potrebe. Oni kojima u djetinjstvu nisu priznavali vlastite potrebe, su oni koji kao odrasli ljudi ne znaju prepoznati svoje prave želje. Takvi ljudi trebaju zavoljeti sebe dovoljno da si omoguće da saznaju što zapravo žele, a ako je ta želja priznata od druge osobe (u blizini ili u okolini) onda je ciklus pun i završen. Potrebno nam je da nas bar jedna osoba razumije i priznaje, jer tada ljudski napredak ide puno brže. Usuđujem se reći i kompletnije.
Budućnost čovjeka
Nedostatak empatije, prema sebi i drugima, donosi transhumanističko društvo u budućnosti koje je kroz tehnologiju usmjereno na kapacitet, performans i ciljeve. (Primjer je prvenstveno Kina te Azijske države) Suprotnost tome su individue koje naglasak stavljaju na empatiju, vođe koji će voditi druge za boljitak čovjeka koji nije samo ”misli, ego i ciljevi” nego ”duša, empatija i holistički napredak čovječanstva”. Zato je jako bitno upoznati sebe i vidjeti druge kroz ljubav i razumijevanje. Tek kada u potpunosti prihvatimo i razumijemo sebe, možemo pomoći drugima da učine isto.
Karantenski blues
Odgovor na karantenski blues je prihvaćanje. Prihvaćanje realnosti oko nas, prilagodba na pozitivan i smislen način. Organizacija svog slobodnog vremena. Prepoznavanje emocija kroz signale koje nam tijelo šalje. Ako smo tužni, u redu je da se osjećamo tako. Ako smo bijesni, u redu je da izbacimo bijes na jedan konstruktivan način (bitno da ne uključuje druge osobe). Prepoznati vlastite emocije znači priznati sebi da ih zaista osjećamo, da je u redu da se osjećamo tako. Naše tijelo nam daje odlične signale koji (ako ih vidimo na vrijeme) mogu biti od pomoći da bolje razumijemo što nam naše tijelo poručuje i na što trebamo obratiti pažnju. Kada se dogodi napredak, penjanje na emocionalnoj skali, onda dolazi i do promjene u nama. Opuštanje tijela je uvijek dobar početak za smanjenje razine stresa. Naravno, i razgovor sa bliskom osobom od povjerenja (u nekim slučajevima i stručnom osobom) je također izvrstan način prepoznavanja vlastitih izazova i početak kompletnog iscjeljenja.
