Dječje uloge u narcisoidnoj obitelji: Zlatno dijete & Žrtveno janje
Narcisoidni roditelj svojoj djeci dodjeljuje različite uloge. Svrha toga je zadovoljiti vlastite emocionalne potrebe, dok se članovi obitelji konstantno uspoređuju. Često postoji omiljeno dijete ili “zlatno dijete” koje je idealizirano i jedno ili više ”žrtvenih janjadi” koji su nesposobni i sve rade krivo u očima narcisa.
Zlatno dijete ne može učiniti ništa loše u očima roditelja i njihovi se problemi ili neuspjesi često ignoriraju ili krive žrtveno janje. Slave se i najmanji uspjesi. Često zlatno dijete služi kao projekcija svega što roditelj narcis želi misliti da on zaista jeste. Narcisoidni roditelj pokušava kroz zlatno dijete doživjeti ono što nije uspio u mladosti. Npr. ako je problem novac, zlatno dijete mora doći do velike količine novca u odrasloj dobi i opskrbiti roditelje. Ako je problem bio fizički izgled, zlatno dijete mora izgledati savršeno u svakoj prilici. Ako je fokus na idealnom partneru, partner od zlatnog djeteta mora zadovoljiti i emocionalne potrebe narcisoidnog roditelja (laskanje, udovoljavanje, bilo novcem, bilo hranom, odjećom, nakitom, komplimentima, davanje pažnje, ljubavi i brige).
Na suprotnom kraju spektra je žrtveno janje, koje ne može učiniti ništa dobro u očima narcisa. Praktično za sve što u obitelji krene po zlu krivo je žrtveno janje. Često im se daje pretjerana količina odgovornosti i neprestano ih se kritizira. Iako se zlatno dijete može izvući sa svime, drugo dijete ili djeca opterećena su dodatnim pravilima i posljedicama. Koliko god se žrtveno dijete trudilo udovoljiti roditelju, nikad nisu dovoljno dobri.
Kako narcisoidni roditelj dodjeljuje uloge zlatnog djeteta i žrtvenog janjeta?
Narcisoidni roditelj odabire uloge iz različitih razloga. Zlatno dijete može biti izabrano jer je njime lakše manipulirati ili potpuno suprotno, jer ga je nemoguće za kontrolirati. Kako je to moguće? Pa narcisoidan roditelj odabire put lakšeg otpora tako što rješava nemogućnost vlastite kontrole sa umanjivanjem ”neželjenog” ponašanja. Počinje normalizirati to ponašanje da uspostavi ”kakvu-takvu” kontrolu i privid ”savršene obitelji”. Npr. postoje mnoge obitelji u kojima narcisoidni roditelj dopušta agresivno ponašanje jednog djeteta nad drugim članovima obitelji. U nemogućnosti da se suoči sa vlastitim neznanjem u odgoju, narcisoidni roditelj ne traži savjet van obitelji i tako čuva vlastiti osjećaj samodostatnosti.
Žrtveno janje se odabire jer je neovisno i drugačije, i stoga prijeti ionako nedostajućem samopoštovanju roditelja. Drugačije je od ostalih članova obitelji. Odabir se uglavnom određuje na osnovu toga podsjeća li dijete roditelja na sebe na dobar ili na loš način. Dijelovi sebe koje je roditelj duboko potisnuo, a dijete ih pokazuje, znači da ih podsjeća na njih na loš način. Možda im u djetinjstvu nije bilo dozvoljeno da budu šaljivi, a dijete im je izuzetno otvoreno i šaljivo. Narcisoidan roditelj će tada biti posebno ozbiljan i strog u blizini tog djeteta kako bi ga uvjerio da to nije prihvaćeno ni u obitelji, a samim time ni u društvu. Bez obzira na to koja je dodijeljena uloga, djetetovo autentično JA, je oštećeno. Česte su emocionalne i psihološke traume, koje mogu trajati cijeli život.
Otrovni odnosi braće i sestara u odrasloj dobi
Koliko god zlostavljanje koje je počinio roditelj narcis bilo loše, bol tu ne prestaje za žrtveno dijete. Roditelj pokazuje stalnu sklonost prema omiljenom djetetu nad odbijenim djetetom, te žrtveno janje nema potporu. Često zlatno dijete postane narcis poput roditelja, a modeliranje roditeljskog ponašanja usmjereno je prema žrtvenom djetetu kontroliranjem, kritikom i izdajom u odrasloj dobi.
Ta dinamika braće i sestara često može biti čak i gora od roditelja. To je zato što je narcisoidno zlatno dijete u početku bilo primarna podrška bratu ili sestri. Zlatno dijete s velikim zadovoljstvom i ponosom pomaže narcisoidnom roditelju u uništavanju samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti drugog člana obitelji jer (u svojoj nesvjesnoj zabludi) smatra da tako treba biti. Ova vrsta emocionalnog zlostavljanja može negativno utjecati na dijete koje je na meti čak i tijekom odrasle dobi.
Ako u obitelji ima još djece, narcisoidno zlatno dijete može glumiti dobrotu prema njima ako smatraju da ih je tako lako kontrolirati, pogotovo ako dobiju korist od izmanipulirane braće i sestara (ili rodbine). To se često pogoršava u odrasloj dobi, kada narcisoidno dijete i roditelj postanu vođe koji organiziraju ostale članove obitelji onako kako njima paše.
Na ovu dinamiku snažno utječe narcisoidni dječji osjećaj prava. Narcisoidni roditelj naučio je ovo dijete da ima pravo vršiti potpunu kontrolu nad drugim djetetom, kao i nad svima ostalima s kojima dolazi u kontakt. Modeliranjem vlastitih manipulacija, zlatno dijete razvija sposobnost da to čini, a da to nitko ne shvaća. Roditelj ih je već postavio tako da ih svi visoko cijene, pa kad nastave kritizirati i lagati o žrtvenom djetetu, gotovo im se uvijek vjeruje. Žrtveno dijete osvijestili su tek toliko da razumije točno što se događa, ali nikoga drugog u to ne može uvjeriti.
Svaka priča narcisoidne obitelji je drugačija, ovisno o intenzitetu narcizma. Brojna istraživanja pokazuju da je najbolji savjet napuštanje obiteljskog sustava i minimalan kontakt. Još praktičnih i primjenjivih savjeta o tome kako se nositi sa narcisoidnom osobom možete pročitati u tekstu: Kako pobijediti narcisa?
