Jučer baš pričam o temi straha i kako nas je uvijek strah poduzeti akciju, pogotovo ako podrazumijeva izlaganje među ljudima, obavljanje poziva, ili recimo dizanje utega.
Nebitno, poanta je da ne poduzimamo akciju kada znamo da bi trebali, a zašto? Uglavnom se pojave razni izgovori, u pozadini kojih je uvijek strah. Strah od uspjeha, strah od neuspjeha, strah od izlaganja, strah od odbijanja, ma čak i strah od prihvaćanja. I to promatranje me navelo da shvatim strah. Pomislila sam,hmmm..
Kada nam se u životu javi strah?
Npr. Marko ima 14 godina, i sviđa mu se cura iz razreda. Hoće li joj prići?
Ali strah ga je, strah ga je odbijanja i svega što može poći po zlu. Marku je to velika stvar. Marko se znoji i podrhtava mu glas.
S druge strane;
Marko ima 5 godina. Ima li tada Marko strah od prilaženja curi? Nema. Prilazi svima, javlja se svima, baš kao i svaki petogodišnjak pun znatiželje. Strah se pojavio kada je Marko ušao u pubertet. To je njegov level up.
Mi smo danas zaboravili da i u odrasloj dobi postoje level up-ovi. Npr. Želiš pokrenuti svoj biznis, ali te strah. Kada se prvi put taj strah pojavio? Prije godinu dana, dvije, pet? E tada si bio spreman za level up. Kada se pojavi strah, stigao je level up. Meni je ovo bilo mindblowing.🤯
To ne znači da će npr. Marko odmah oženiti curu iz razreda, proći će godine dok bude sazrio dovoljno za to.
Isto tako u tvojim pokušajima da uspiješ, mogu proći godine dok se ne ostvari. I možda se ostvari potpuno drugačije nego si zamislio na početku. Možda bude puno bolje. Možda bude fenomenalno.
A ono što mi radimo je da se krivimo što uopće imamo strah, kao da je strah neka loša stvar.
Pa kako ćeš znati da je vrijeme za level up ako nema straha? Sve ti je ravno bez straha. Nema stepenica na koje se moraš popeti. Nema prepreka.
Ownaj svoj strah, prigrli ga. To je tvoj pokazatelj da napreduješ i sazrijevaš. To je tvoj level up.
Strah je pozivnica za dovršetak
Smatram da je strah pozivnica za level up, jer tako možeš opipati gdje si tanak. Gdje se skriva ono što ne želi biti viđeno. Možda ne želiš da nitko vidi kako pričaš, kako se ponašaš, što voliš, čime se ponosiš, iz straha da ne bude osuđeno. Ali kada je ono što ne želi biti viđeno, postane osvijetljeno, ono se transformira. I dolazi tvoj level up. To je kao da uz pomoć drugih ljudi ponovo spajaš dijelove sebe koji su odbačeni u sjeni, kako bi ih ponovo mogao sastaviti da budeš kompletan. A sve što mi želimo je da budemo kompletni, potpuni u ovom dualnom svijetu.
To ne možemo bez drugih ljudi, potreban nam je odraz druge osobe nasuprot sebe kako bi vidjeli u njenim očima odsjaj naše veličanstvenosti. I ne, ne možeš sam sebe gledati kao narcis u jezeru, i diviti se vlastitom odrazu u vodi. Potrebno ti je da u drugoj osobi zasjaji ono što si probudio u njoj. Cjelina se spaja kada se dijelovi slože. Kada pašu. Kao puzle. I tada su jači. Deset snopova pruća je jače nego jedan prut. Jedan prut puca na povjetarcu, ali skupa čine metlu, koja može pomesti sve pred sobom.
