U zadnje vrijeme čitam i gledam dosta o lijepom i pozitivnom okruženju te kako možemo napraviti dom udobnijim mjestom za život. Nekako, pošto je ljeto, sviđa mi se ideja čišćenja svega nepotrebnog u prostoru u kojem boravim. Povukla me ta ideja o ljepšem prostoru kao da ću lakše disati ako se riješim gomile nepotrebnih stvari. Sukladno tome, riješila sam se velike većine stvari iz mog osobnog prostora, što uključuje i moju odjeću, stvari koje su oštećene i višak, stvari koje mi više ne služe.
Ono što sam primijetila je bolji uvid u stvari koje želim koristiti i u kojima uživam, poput najdraže haljine koju sam davno zaboravila u ormaru. Koristila sam svako jutro nove šalice za kavu koje sam inače čuvala za posebne prigode, jer gdje ćeš svečanije prigode od novog svitanja svako jutro?
Jasniji fokus i lakša organizacija
Jasniji fokus i lakša organizacija su bili posljedica generalke, i to mi je super. No, misli kako to nije dovoljno opet su se uvukle u moj um. Nakon par dana, shvatila sam da sam se vratila starim navikama. Kada to usporedim sa unutarnjim emocijama i mislima dolazim do nekih zaključaka koji mogu biti značajni ako se pogleda iz perspektive čišćenja.
Čišćenje u životu nije dovoljno bez prihvaćanja unutrašnjeg stanja duše. Sve naše emocije, bile one teške i tegobne su opet NAŠE emocije. Jedino prihvaćanjem tih emocija možemo ići naprijed. Bilo kakva borba ili izbjegavanje je jednostavno kratkog vijeka. Živjeli vi u starom podstanarskom stanu u gradu ili ruševnoj kući na selu, nećete ići naprijed dok ne prihvatite svoje sadašnje mjesto prebivanja. Svako odbacivanje vodi borbi i izbjegavanju.
Nastojimo ograničiti negativne stvari, imamo na kraju sve uži i uži dio koji nam je pogodan. Preselimo možda u novu kuću, kupimo novo auto, no misli kako to nije dovoljno su misli koje ograničavaju slobodu i lakoću življenja.
Ograničavanje života
Pokušavamo nemoguće, pokušavamo ograničiti naš život kako bi izbacili ono što nam se ne sviđa. Ono što je tako smiješno kod toga je kad ograničimo kontrast (ono ”negativno”), ograničimo i ono što želimo. Ako bi, umjesto da kontroliramo situacije, umjesto da izbacujemo, izbjegavamo ili ograničimo mogli da se nosimo sa svijetom kroz akciju onda bi stvarno imali kontrolu.
Ako bi postali jako svjesni svog vibracijskog davanja (emocionalnog stanja) , koje predstavlja točku privlačenja, ako bi kontrolirali zapravo jednu jedinu stvar koju uopće možemo kontrolirati, mi bi bili svjesni svog okruženja i uzročno posljedičnih događaja. Jer, zapravo iz šire perspektive, mi i želimo kontrolirati svoje emocionalno stanje. To se zove biti veći od vanjskih okolnosti. Ako kontroliramo vibraciju, davanje u svijet oko nas, tada kontroliramo ono što dolazi bez obzira u kojem okruženju se nalazili.
Poanta ”negativnosti”
Od svih ponuđenih stvari koje se nude, ljudsko biće češće zapne na one ”negativne” i teško zapne na one ”pozitivne”. Kad malo dublje pogledate, ne bi naišli na tu osobu da niste bili neraspoloženi, ne bi pogledali te scene, ne bi imali takvu situaciju. Pišem pod navodnicima jer svaka situacija ima svoju svrhu, da nije negativnih situacija i ljudi, ne biste naučili… Da narcisoidna osoba nije u vašem okruženju, vi ne biste naučili podići glas, zauzeti se za sebe, ostvariti svoj puni potencijal tako da postignete samopoštovanje. I sve dok to ne naučite, bit će prisutno sve ono što vas tjera da učite, da poduzimate akciju i da ne budete pasivni promatrač svijeta oko sebe. Da nije došla glasna, naporna, bezobrazna osoba u vaš život, ne bi imali priliku primijetiti da takve osobe ne želite u svom životu. Čim iskoči ”negativna” situacija, precizno (!) znaš što ne želiš, i na tome se treba zahvaliti. Oni koji nauče i nastave dalje sa vedrim duhom iz takvih situacija steknu mudrost, a oni koji krive ostale steknu epitet žrtve i tako kroče stazama koje su sami zacrtali. Osjećaš li prednost mudrosti?
Kant je davno rekao: ”Znanost je organizacija znanja. Mudrost je organizacija života.”
