Emocionalna zrelost

oblak mudrosti emocije

Sve o reguliranju emocija ste mogli pročitati u emocionalnoj stabilnosti, sada stiže svojevrstan nastavak na priču o emocijama.

Što je emocionalna zrelost?

Može nam proći cijeli život, a da nas nitko ne nauči kako razumjeti i regulirati svoje emocije. Kako surađivati s njima i kako razviti povjerenje u vlastiti emocionalni sistem obrađivanja informacija iz vanjskog svijeta. Vrlo je bitno slušati sebe, osluškivati svoje tijelo i ne potiskivati vlastite emocije.

No, kako postići emocionalnu zrelost i koje su to glavne razlike između emocionalno nezrele i zrele osobe?

Emocionalna zrelost se očituje na više načina, ona nije konačni cilj, nego je baš kao i emocionalna stabilnost – jedan cjeloživotni proces, koji se gradi svakodnevno. Nikad ne znamo koja će situacija u našoj okolini pokazati gdje smo emocionalno nezreli, gdje ćemo reagirati kao ”povrijeđeno dijete”, iz ega, agresije ili tuge koja se u nama skupljala godinama.

Takve situacije trebamo prihvatiti kao idealne prilike da se iscijelimo i vidimo gdje je u nama duboko skrivena bol. Ta bol može biti trauma iz djetinjstva koju smo potisnuli jer nam je bila preteška za ”probaviti” kad smo bili djeca. Sada kada smo dovoljno odrasli, takve traume se čine smiješne.

No, kada reagiramo iz tog bola, trauma iz prošlosti je uvećana i vrlo prisutna u našem sadašnjem životu. Takve reakcije treba promatrati te uzeti sa zrnom soli, odnosno razumno ih sagledati. Na primjer, je li zaista nužno da burno reagiramo ako nam netko uzme komad sladoleda, a da nije prvo pitao? (*vrlo česta trauma uz djetinjstva, koja se sada pokazuje kao nepovjerenje u svijet, uvjerenje da smo nemoćni, pretjerana potreba za označavanjem što je moje, a što tvoje, vrlo često indicira povezanost na roditelje koji nisu imali razvijen osjećaj za poštivanje djetetovih granica ni osluškivanje potreba*)

Možemo li direktno reći toj osobi što želimo od nje, ili šutimo i zamjeramo, očekujući da nam ta osoba čita misli? Očekujemo li da ta osoba zna što je napravila i uzrokovala bez da joj to kažemo? Da li taj mali čin nepoštivanja uzrokuje lavinu optuživanja, vikanja, te zamišljanja da su svi ljudi loši?

Priče koje smišljamo kada smo u stanju bola su nevjerojatno maštovito negativne. Bilo bi puno mudrije iskoristiti tu maštu za pozitivne priče. No, prečesto uvjetovani oprez nam ne da mira i vraćamo se starim negativnim pričama koje nas, ”na prvu” štite od vanjskih utjecaja.

Takve sitne, ali mogu biti i velike životne situacije, mogu kompletno preuzeti kontrolu nad nama, toliko da smo konstantno umorni. Kronični umor se javlja jer se, uglavnom, vrlo često bavimo time što je netko rekao ili učinio u prošlosti. Također, kronični umor se javlja i kada živimo u budućnosti, zabrinuti što će se ”možda” dogoditi.

Razlike između emocionalno nezrele i emocionalno zrele osobe

Emocionalno nezrela osoba

  • Ljudi se ponašaju onako kako se osjećaju prema meni.
  • Osobne granice su sebičan čin koji stvara razdor među ljudima.
  • Kada stvari krenu loše, ja vičem, žalim se ili kompletno ušutim.
  • Nemam tolerancije prema ljudima koji se ne slažu sa mojim mišljenjem.
  • Ne toleriram stanje stresa, nemam strpljenja i očekujem instant nagrađivanje.
  • Tražim odobravanje i potvrdu od drugih za svoje odluke.
  • Također, donosim svoje odluke da dobijem nagradu i odobravanje od drugih ljudi.

Emocionalno zrela osoba

  • Ljudi se ponašaju onako kako se osjećaju u sebi.
  • Osobne granice su moje pravo da zaštitim svoju energiju.
  • Kada stvari ne krenu kako sam zamislio, nađem drugi put prema mom cilju.
  • Tuđe mišljenje i perspektiva je uvjetovana njihovim odgojem, iskustvom i spoznajama.
  • Razumijem da je stres, izazov i teški trenuci također dio osobnog rasta i razvoja.
  • Znam kako sebi dati odobrenje za vlastite odluke.
  • Svoje odluke donosim u skladu sa sobom i uz zajedništvo s drugima.

Svjesni smo da se trenutno nalazimo (kao planeta) u stanju buđenja, i da mnoga djeca ”nesvjesnih” roditelja sada traže načine da promijene svoj obrazac naučenog ponašanja.

Kada razumijemo da smo mi također nesvjesni, u nekim situacijama, baš kao i naši roditelji – tada razumijemo da smo krenuli na put buđenja. Jer, ako nismo svjesni da smo nesvjesni, kako ćemo uopće biti svjesni? Da, ironija buđenja.

Činjenica je da moramo sebi oprostiti za svo vrijeme kad smo bili emocionalno nezreli, zato jer nas nitko nije naučio drugačije. Emocionalna nezrelost je rezultat neznanja. Nismo naučeni da radimo i upravljamo sa vlastitim emocijama, da dopuštamo da prođu kroz nas na pravilan način (kao što ste mogli pročitati u emocionalna stabilnost). Nismo naučeni pozitivno razmišljati, ne naivno, nego uz mudrost životnog iskustva.

Ne možemo biti emocionalno zreli sve dok vjerujemo da smo na neki način zaslužni za tuđe emocije. Kada shvatimo da je u redu ne slagati se sa nečijim mišljenjem, da je svaka osoba na svom putu emocionalnog i osobnog razvoja, da nismo dužni popravljati sve i svakoga, tada ulazimo u stanje emocionalne zrelosti. Taj proces i dalje traje, sve dok smo živi.

U centru emocionalne nezrelosti je uvjerenje da ljudi rade određene stvari (npr. nanose nam bol, maltretiraju nas, rade spletke) zbog NAS, zbog uvjerenja da smo krivi. Ljudi sve što rade, rade iz svojih uvjerenja, iskustva, boli i trauma. To ne znači da to trebamo dopuštati, nego trebamo razviti osobne granice. To znači da gledamo ljude sa njihovim vlastitim kompleksom emocija i akcija koji u potpunosti odgovara njima. Mi ne možemo u potpunosti znati što se događa s njima. Mi ne možemo znati zašto rade to što rade, možemo samo pretpostaviti. Možemo ponuditi pomoć ako (i samo ako) ju žele.

Svi smo proživjeli stanje u kojem smo se osjećali (možda čak i kao vrlo maleni, npr. 4 godine) zaslužnima za majčinu migrenu ili očev bijes – to je dio razvoja ega kojeg mnogi još uvijek nisu prevazišli. Uvjerenje da smo nedovoljno dobri, nedovoljno sposobni i da nam ljudi rade to što rade izričito zbog nas je osnova emocionalne nezrelosti.

Ljudi uvijek rade određene radnje zbog sebe, zbog svojih uvjerenja. Nismo dužni poprimati tuđe loše raspoloženje kako bi zajedno svi bili vrlo loše raspoloženi. No, svi se ponekad ponašamo emocionalno nezrelo, to je ljudski. Što više razvijemo razumijevanje za sebe i ostale, to više ćemo biti lakši prema sebi. Nećemo se toliko okrivljavati i kritizirati. Umanjiti ćemo ”unutarnjeg kritičara” koji uvijek naše nešto za kritizirati.

Također, tuđe neslaganje nije prijetnja našem identitetu. Ljudi imaju pravo na svoje mišljenje, no vrlo je bitno i razviti svoje mišljenje, imati osobne granice i samopoštovanje. To je put prema napretku.

Emocionalno inteligentne osobe – 7 znakova

Kako da budem pobjednik u životu

Savjeti za sreću i ugodan život hiperosjetljive osobe

Prati Oblak mudrosti na drugim platformama:
error: Sadržaj je zaštičen autorskim pravima.